Skupine mišića na tijelu znamo po njihovim anatomskim karaktersitikama dijeliti u lože. Tako na natkoljenici imamo dvije- prednju i stražnju. Ovu potonju, sportaši često nazivaju skraćeno - loža, a mi u struci i “hamstrings”. Ona je sastavljena od tri mišića koji imaju dvije funkcije. Prva je pregibanje koljena, dok je druga opružanje tijela putem njihova hvatišta za zdjelicu. Sve to postavlja ih u centar zbivanja kada se radi o hodanju, trčanju ili skokovima. Upravo zbog toga ozljede tih mišića vrlo su česte, kako one manje u formi istegnuća, tako i one jače u obliku djelomičnih puknuća, odnosno parcijalnih ruptura. Te su ozljede posljedica raznih faktora. Na prvom mjestu svakako je prenaprezanje, odnosno preveliko opterećenje u treningu ili drugoj fizičkoj aktivnosti, zatim udarci u mišić, proklizavanja (naročito u nogometu), loša fleksibilnost ili nesrazmjer u snazi mišića nogu. No, udaljeni uzrok puknuća mišića stražnje lože natkoljenice može biti i kralježnica. Prije sedam godina jedan je atletičar, sprinter, zatražio pomoć upravo zbog manje ozljede hamstringsa. Učinili smo standardnu fizioterapiju sa ciljem bržeg uklanjanja otoka i boli, praćenu adekvatnim vježbama. Obično cijelo liječenje traje tri tjedna, pa je tako bilo i u ovom slučaju. I sve je bilo u redu otprilike dva mjeseca, kada se ozljeda ponovila. Ni ovaj put nije bilo traume, niti bilo kakvog drugog događaja poput proklizavanja ili spoticanja, već je bol nastupila tijekom umjereno intenzivnog trčanja. Pregledom smo utvrdili da je fleksibilnost u redu, kao i omjer snage mišića donjih ekstremiteta, te nije bilo druge no ponoviti istu terapiju kao i prilikom prve ozljede. Povratak u trening protekao je bez problema, kao i slijedeća tri mjeseca, nakon kojih je po treći puta ponovio istu ozljedu. U razgovoru pri pregledu, osim na bolove u natkoljenici, požalio se i na manju, ali upornu bolnost u donjem dijelu leđa. Na križima mišići su bili osjetno napeti i ukazivali na mogući problem i u tom segmentu. Ovaj put, osim terapije za hamstringse, učinjena je i terapija za križa koja je uključivala osim masaže, te akupresure i kiropraktiku, odnosno manipulativnu terapiju. I opet je povratak u trening uslijedio tri tjedna nakon ozljede. No, ovaj puta ona se nije ponovila, čak niti godinama poslije toga. Bio sam siguran da su na određeni način bolovi u križima i ozljeda mišića bili povezani. No kako se tada stručna literatura nije puno bavila sa ponovljenim ozljedama mišića i njihovim mogućim uzrocima, a internet je bio relativno mlad, te je bilo malo stručnih i provjerenih informacija dostupno na njemu, nisam bio siguran koji je proces u podlozi te veze. Tek sam posljednjih godina naišao na nekoliko studija sa raznih strana svijeta, uključujući i Australiju, u kojima se promjene na donjem dijelu kralježnice dovode u vezu sa ponovljenim ozljedama mišića donjih ekstremiteta. Teorija po kojoj se takvo što događa govori o tome da blagi pritisak na živac bilo na njegovom izlazištu iz kralježnice, bilo drugdje, može uzrokovati podražaj koji trajno povećava tonus (napetost) mišića u mirovanju. Tako povećana napetost udružena sa intenzivnom fizičkom aktivnošću može rezultirati puknućem mišića, ali i preopterećenjem tetiva sa njihovom posljedičnom upalom. To saznanje unekoliko je promjenilo pristup liječenju ponovljenih istegnuća mišića, kao i kroničnih tetivnih upala na donjim ekstremitetima i to na način da pri pregledu, osim detekcije veličine oštećenja mišića ili tetive, ocjenjujemo i stanje na donjem dijelu kralježnice kao mogućem udaljenom generatoru ozljede. To, kao i mnoga druga novija saznanja idu u prilog jednoj staroj tvrdnji da je sve u tijelu povezano i da je rijetko, ako ikada, jedna ozljeda sama i izolirana.