Svaki potrošač u automobilu predstavlja otpornik, koji za svoj rad traži dovoljno napajanje strujom. Ne traže svi isto: za malu kontrolnu lampicu treba tanki kabel, promjera pola milimetra, dok elektropokretač treba debljinu kabela šesnaest i više milimetara
Mnogi autoelektričari će reći da naslov baš i nije točan, jer se radi o autoelektrici i pratećim uređajima, no, kako ovo nije rubrika za profesionalce, ostanimo na tom izrazu, koji većinom koristimo u praksi.
Dakle, bez struje automobil ne bi mogao funkcionirati. Moj prijatelj, zvani Tesla, cijenjeni autoelektričar, uvijek kaže kako je mehaničarima lako popravljati auto jer se sve što nije ispravno može vidjeti. I u pravu je!
Zamislite da je jedna žica negdje u prekidu ili slabom spoju i da zbog toga treba izvaditi kompletnu instalaciju i snopove provodnika kako bi se našao kvar. Električari bi bili najbogatiji u branši. Ali, to se tako ne radi, nego se kontrolnim lampicama, mjernim instrumentima i praksom može detektirati točno mjesto kvara.
Za lakše razumijevanje struje, usporedimo je s vodovodom: kroz njega teče izvjesna količina vode pod nekim tlakom. Tlak vode možemo usporediti s naponom, kojeg mjerimo u voltima. Količina vode koja protječe u određenom vremenu odgovara struji koja se mjeri u amperima. Ako pomnožimo napon i struju, dobit ćemo električnu snagu u wattima.
Drugu vrijednost dobivamo kad napon podijelimo sa strujom, tj. otpor, kojega mjerimo u omima. Usporedimo njega sa slavinom: kad je potpuno otvorena, otpor je nula, jer voda teče bez ikakve prepreke. Zatvarajući slavinu, povećava se otpor do momenta potpunog zatvaranja, kad voda skroz nestane.
U struji na automobilu svaki potrošač predstavlja otpornik, koji za svoj rad traži dovoljno napajanje strujom. Ne traže svi isto: za malu kontrolnu lampicu treba tanki kabel, promjera pola milimetra, dok elektropokretač, koji "vuče" najveću struju, treba debljinu kabela šesnaest i više milimetara.
Pozitivna strana struje je ta da nam omogućava rad svih električnih instrumenata i uređaja, a negativna da je podložna zapaljenju, kada se ponekad zbog jedne iskrice zapali cijeli automobil. Da se to ne bi događalo, svi elektropotrošači, osim elektropokretača, alternatora i brave za paljenje, osigurani su topljivim osiguračima. Dakle, isto kao i kućna instalacija, osim što na autu nema glavnog osigurača, tj. "pancira".
Sada se vraćamo na vodovod: ako protječe previše vode, dolazi do preopterećenja. U slučaju struje, preopterećenje ili kratki spoj izaziva pregrijavanje žice ili provodnika, ona se zagrije ili zažari, istopi i, ako nije bilo sreće, izazove požar.
Tu na scenu stupaju elektroosigurači, koji na sebe prime takav strujni udar i kako su njihove niti, predviđene za topljenje, najtanje u instalaciji, one pregore, prekinu strujni krug i tako spriječe daljnje zagrijavanje i topljenje ostalog dijela instalacije.
Izgaranje izolacije kabela koji je pod naponom i dodirivanje gole žice na bilo koji metalni dio karoserije, izaziva direktni kratki spoj, od čega nastaju prije navedene posljedice. Ako se to dogodi negdje u prostoru motora, u blizini protoka goriva ili na mjestu gdje ima lako zapaljivih materijala, nemate li aparat za gašenje u neposrednoj blizini, o vašem autu ubuduće možete govoriti u prošlom vremenu. Naravno da potrošač čiji je osigurač izgorio u tom trenutku ne radi, sve do zamjene osigurača novim. Ne treba uvijek raditi paniku ako neki osigurač izgori, jer to može biti zbog slabog kontakta, lošeg osigurača itd., ali ako u kratkom vremenu stalno izgara isti osigurač, treba potražiti stručnu pomoć.
Osigurači se nalaze skupljeni na jednom ili nekoliko mjesta, najčešće u kabini ispod instrument table i u prostoru motora. Nisu svi iste jačine i ne smije se na mjesto slabijega stavljati jači, jer se onda gubi funkcija osiguranja. Uglavnom svi poklopci kućišta osigurača na unutrašnjoj strani imaju prikaz položaja osigurača za određeni potrošač. Ako vozilo nije starijeg datuma, onda ima tzv. nožaste osigurače koji su gusto natisnuti jedan do drugoga jer je sve više dodatnih elektrouređaja na automobilu, a svaki mora imati svoj osigurač.
Samo prstima ih obično nećete izvući, pa zato postoji plastična kvačica na poklopcu pomoću koje ćete zahvatiti osigurač i izvaditi ga. Na svakom piše njegova vrijednost, pa se istim takvim mora zamijeniti.
Ono što svakako treba još spomenuti je kabel "mase", tj. negativnog pola. On uvijek mora biti dobro pričvršćen za karoseriju i imati s njom dobar spoj. U suprotnom bi se masa mogla ostvariti preko neke tanke sajle ili žice, koje bi se, zbog svog malog promjera, mogle pregrijati i tako izazvati zapaljenje.
Zato je prilikom svakog rada oko struje, naročito ako tome niste vični, potreban dodatni oprez!
