Poželjno je da pas nakon ugriza strogo miruje, što je lakše izvesti ako se radi o malom psu – jednostavno ga uzmite u naručje
Naš je kraj bogat zmijama, posebno neki otoci i kršna područja Dalmacije i Velebita. Kada su u pitanju otrovnice, kod nas se može pronaći samo dvije vrste otrovnih te jednu vrstu poluotrovne zmije.
Poskok je rasprostranjen na Velebitskom gorju, u blizini Zadra te na području Istre. Poskok je naša najopasnija zmija i to zbog jakog otrova i zato što je vrlo često susrećemo. Odrasli poskok dug je do jednog metra i ima karakterističnu srcoliku glavu s roščićem. Obično je siv s tamnim rombovima na leđima. Agresivnost poskoka ovisi o više faktora. Ukoliko je sit, bit će nezainteresiran za okolinu te će reagirati samo na direktni podražaj. Najčešće se susreću ujutro kada izlaze kako bi se zagrijali, a tijekom vrućih dana se skrivaju i izlaze u lov tek predvečer.
Riđovku možemo naći po cijeloj Hrvatskoj, s time da je nešto manje ima u Istri i na otocima. Ako nema izlaz za bijeg, i riđovka će se agresivno braniti. Preferira vlažnija staništa pa nastanjuje vlažne livade, proplanke u šumi, močvare. Dok poskoka nalazimo na visinama do 600 m, riđovku možemo naći do 3.000 metara nadmorske visine. Po boji je slična poskoku, ali ima drugačiju šaru - ide više u cik-cak. Odrasla je duga oko 70 cm. Može biti i crne boje.
Treća vrsta zmije, zmajur, zanimljiva je po tome što joj se otrovni zubi nalaze duboko u ustima pa će uštrcati otrov jedino ako je zagriz dovoljno dubok. Ukoliko dobro zgrabi i uštrca otrov u mišić, može doći i do sistemskih simptoma trovanja. Zmajur može biti dug do 2 metra, a obitava duž Jadranske obale. Otrov mu nije tako opasan kao onaj poskoka i riđovke.
Prva pomoć kod ujeda zmije otrovnice posebno je važna onim vlasnicima pasa koji vole šetnje po šumi, kamenjarima, pustim mjestima gdje u blizini nema veterinarske ni liječničke pomoći. Psi stradavaju zbog radoznalosti. Svaki neiskusan pas će s velikim zanimanjem proučiti zmiju te će ju na taj način uznemiriti, na što će ona reagirati na jedini način na koji se može obraniti - ugrist će radoznalca. Mace, posebno lovice, u pravilu uspijevaju izaći na kraj sa zmijama, no ponekad i one izvuku deblji kraj.
Ugrizi su najčešće lokalizirani na prednjoj nozi ili gubici (ovisno o tome hoće li radoznalac prvo ponjušiti sumnjivi objekt ili će odlučiti malo ga isprobati mlatarajući prednjom šapom). Najopasniji su ujedi u glavu i vrat te u blizini većih krvnih žila. Ugrizi zmije u područje glave posebno su opasni i treba potražiti što hitniju intervenciju veterinara.
Ako se ugriz nalazi na nozi, potrebno je staviti povez između mjesta ujeda i zamišljene linije u visini srca. Povez mora biti čvrst, ali opet ne toliko čvrst da u potpunosti zaustavi cirkulaciju u podvezani dio. Ukoliko ste postavili povez, nemojte ga skidati dok ne stignete do veterinara.
Ranu ne treba zarezivati, a nikako ne bih preporučila isisavanje otrova. Bilo bi poželjno da pas strogo miruje, što je lakše izvesti ako se radi o malom psu – jednostavno ga uzmite u naručje. Kod uzimanja u naručje, pazite da psa ne okrećete "naopako" kao malu bebu, već da su mu noge prema tlu, dakle, da je u položaju kao da stoji na tlu. Kod velikih pasa nastojite organizirati nekakav transport do prvog veterinara (na improviziranom ležaju, kao za čovjeka), jer nikako nije dobro da pas hoda. Životinju treba umiriti. Jasno je da se zbog jakog bola pri ugrizu javlja osjećaj straha i panike (to u dobroj mjeri ovisi o temperamentu psa), pa nastojite biti smireni kako biste na psa prenijeli pozitivne emocije, a ne svoj vlastiti strah.
Kada se radi o ugrizu u njušku, podvezivanje je nemoguće, ali također treba nastojati da životinja miruje. Također, važno je znati da zmije ponekad ugrizu "na prazno", jer im je otrov dragocjen, dakle, nije svaki zmijski ugriz fatalan, već treba pratiti reakciju organizma kako bi vidjeli koliko je stvar ozbiljna.
