Na nama, vlasnicima pasa, je da pokažemo svojim ponašanjem da nas ne treba osuđivati i da je suživot s našim psima nešto što nas obogaćuje i čini nam život kvalitetnijim
Suživot čovjeka i psa u urbanoj sredini, osim lijepih, ima i nekih ružnih strana. Psi, bolje reći, sve veći broj pasa u gradu, mogu stvoriti niz problema od kojih je najveći strah neupućenih ljudi od nekih bolesti koje prenose psi (npr. bjesnoća). Na sljedećem su mjestu moguće povrede koje psi nanose ljudima - ugrizi. Vrlo važan problem je i onečišćivanje okoline, gdje, prije svega, mislimo na obavljanje nužde, ali i na onečišćenja koja mogu nastati u zgradama prilikom korištenja zajedničkih prostorija kao što su stubišta i liftovi. Potencijalni izvor zaraze za ljude su bolesni psi te oni psi čiji vlasnici ne poštuju veterinarsko-sanitarne propise koji su, prije svega, namijenjeni upravo zaštiti ljudi. Briga o zdravlju psa, ili bilo kojeg kućnog ljubimca, osnovna je obveza svakog vlasnika. Agresivnost, napadačko ponašanje pasa te njihova nesocijaliziranost najčešće za posljedicu ima ugriz. Kada dođe do ugriza, razumljivo je da se mnogi ljudi zapitaju je li uopće pametno držati pse. Treba znati da pas ne može odgovarati za svoja djela, već je za to odgovoran vlasnik. Svaki budući vlasnik psa, ili drugog kućnog ljubimca, mora znati da o njemu ovisi hoće li ljubimac biti radost vlasniku i ukućanima ili će postati stalni uzrok razmirica sa susjedima i drugim ljudima.
U gradovima stalno raste broj pasa, pa onečišćenje parkova postaje sve veći problem. Vlasnici pasa su obavezni počistiti izmet koji je njihov pas ostavio na ulici. No, ovdje je potrebno naglasiti da zelene površine i parkovi u gradu nisu namijenjeni psima, već ljudima, te stoga treba poštivati ploče s upozorenjem da je psima zabranjen ulazak u park. Psi su dio gradskoga života i stoga nastale probleme treba početi rješavati na pravi način, a ne međusobnim svađama vlasnika pasa i onih koji to nisu. Dobar je primjer takvoga rješenja šetnica za pse na Kozali. Ljubitelji pasa dobili su djelić zelene površine s uredno postavljenim kantama za otpatke i vrećicama za sakupljanje izmeta.
Ponašanje svakog vlasnika psa utjecat će na stav društva prema psima uopće.
Kretanje pasa po zajedničkim prostorima u zgradi uvijek mora biti pod kontrolom vlasnika. Treba imati na umu da se neki ljudi panično boje pasa i osjećat će se vrlo neugodno ako su prisiljeni prolaziti kraj psa na uskome stubištu ili hodniku. Kao vlasnik psa, osobito ukoliko se radi o velikom psu, morate voditi računa o tome kako drugi ljudi doživljavaju vašega psa. Prilikom kretanja kroz uže prostore treba propustiti drugog čovjeka tako da psa postavite između sebe i zida.
Ponekad će netko htjeti pogladiti vašega psa ili će mu, kako to najčešće čine djeca, prići bez najave. Na vama, kao odgovornom vlasniku, je da procijenite situaciju te reagirate na pravi način. To pravilo vrijedi i pri susretima u dizalu. Ukoliko, primjerice, stanujete na 14. katu, prisiljeni ste služiti se dizalom. Ako je u dizalu gužva, radije ga propustite. Poželjno je da sa sobom uvijek imate vlažne maramice, kako biste mogli očistiti pseće dlake ili slinu. Nakon povratka iz šetnje, poželjno je da psu obrišete šape. Blatnjavi tragovi psa u hodniku i dizalu, sve do vaših ulaznih vrata, sigurno se neće dopasti nikome od susjeda.
Pas u zajedničkim prostorima mora biti na povodcu. Tako ćete izbjeći nelagodu kod ljudi koji se boje pasa , kao i "označavanje" otirača pred susjednim vratima iza kojih također živi pas.
Ponašanje vašeg psa dok ste odsutni teže je kontrolirati. Kako ne bi neprestano lajao i zavijao dok izbivate, najbolje je da se u njegovoj najranijoj dobi, dok je još štene, posavjetujete sa stručnom osobom koja se bavi školovanjem pasa. Ukoliko ste vlasnik ženke, trebate se pobrinuti da njen miris u vrijeme tjeranja smanjite na najmanju moguću mjeru, kako ne bi izludjela sve druge pse u zgradi i okolici. Kuje u tjeranju mogu privući nemali broj pasa iz susjedstva koji će danima sjediti pred vratima zgrade i vrebati svaku priliku da šmugnu unutra ravno pred stan u kojem živi kujica. Danas su na tržištu na raspolaganju sredstva koja su bezopasna za zdravlje kujice, a u velikoj će mjeri umanjiti njen miris. Ukoliko se pripazi u ovih nekoliko navedenih situacija, što nije teško, možda i neki od onih susjeda koji "ne vole" pse promijene mišljenje i nabave i sebi jednoga. Na nama, vlasnicima pasa, je da pokažemo svojim ponašanjem da nas ne treba osuđivati i da je suživot s našim psima nešto što nas obogaćuje i čini nam život kvalitetnijim.
