Nije tajna da ovakvo zdravstvo kakvo smo imali do sada doista ne može opstati. Iz vlastitog iskustva, kao i iz iskustva ljudi koji me okružuju, sasvim je jasno da stanjem kakvo je sada, nitko nije zadovoljan, niti liječnici, niti medicinski tehničari, a ponajmanje pacijenti, zbog kojih smo ovdje. No, da li smo spremni na sve ono što nam se tek ima dogoditi, sasvim je drugo pitanje. Mislim da velik dio ljudi uopće nije svjestan da već za nekoliko mjeseci neće više moći tek tako dobiti uputnicu, niti će sa tek nekoliko kuna participacije moći obaviti sve silne pretrage koje su potrebne u postavljanju dijagnoze. Kako sada stvari stoje (a nema još konačnog prijedloga zakona, pa je ovo tek reakcija na glasine) plaćati ćemo na svakom koraku i sve. Nešto više, nešto manje. I opet će najviše biti pogođeni oni kojima je medicinska pomoć i najpotrebnija, a to su svi oni koji moraju duže biti na bolničkom liječenju ili kod kojih su neophodne skupe i redovite dijagnostičke pretrage, poput CT-a ili magnetske rezonance. Time će, bez sumnje, najviše izgubiti upravo djeca (odnosno njihovi roditelji),a zatim starija populacija, koja je i prirodno najčešći posjetitelj liječnika. S jedne strane, ova je država proširila broj djece koja primaju dječiji doplatak, a s druge poskupiti će sve medicinske usluge za tu istu djecu. Tako je bavljenje prelijevanjem iz šupljeg u prazno i dalje svakodnevica u ovoj maloj i ne odveć spretnoj državi. Drugi je problem u ovoj novoj reformi zdravstva, što nema naznaka da će se konačno do kraja odrediti prema privatnoj praksi, te da sve osim neophodnih bolnica i nešto primarne zdravstvene zaštite privatizira, a zatim, što državnim, a što privatnim fondovima plaća usluge koje oni učine prema osiguranicima. Tako se oslobađa mnogih rizika i gubitaka koji su u zdravstvenim ustanovama državnog tipa neizbježni, a povećava se kvaliteta i brzina same usluge. U svakom slučaju, barem na prvi pogled, čini se da je i dalje na sceni isključivo zatezanje remena. Bojim se da ćemo doći u situaciju djelomične ili potpune amerikanizacije hrvatskoga zdravstva, što mislim da bi bio preveliki šok za i ovako napaćenu naciju. A amerikanizacija u zdravstvu izgleda otprilike ovako: Sigurno gledate, ili ste barem jednom gledali seriju "Hitna služba", sa našim ponosom Goranom Višnjićem u jednoj od glavnih uloga. E, pa sigurno ste više no jednom uzdahnuli i pitali se kada će naši hitni traktovi biti tako opremljeni? Možda prije no što se nadate. A kada se to dogodi, možda će mnogi zažaliti za prošlim vremenima. Jer, ide tako scena u spomenutoj seriji, pa slijeće helikopter, pa unose ženu stradalu u saobraćajnoj nesreći, pa je prikopčaju na sve one silne aparate, pa medicinske sestre, pa liječnici i na kraju ustanove da je sve u svemu manje loše no što je moglo biti. Jedan potres mozga, lom nadlaktične kosti i nešto modrica. Sve u svemu mala operacija ramena, nešto mirovanja, pokoja tableta i sve će biti u redu. Sada dolazi finale. Recimo da se ta žena odlučila operirati rame u drugoj bolnici i nakon 24 sata izlazi iz hitnog trakta. Na izlazu joj pokazuju račun na kojem bi otprilike pisalo: Ukupna usluga prijevoza helikopterom, ležanja u bolnici i korištenja aparata košta 18.000 USD (osamnaest tisuća dolara), bez usluge liječničkih pregleda i zahvata, što će biti obračunato kasnije, a račun ćete primiti poštom. Platiti treba odmah, osim ako vam banka ne odobri kredit s kojim ćete izvršiti plaćanje bolnici, a zatim obročno plaćati banci, naravno s kamatama. To zasigurno niste vidjelu u "Hitnoj službi", a i nećete. U računu od 18.000 dolara nema nimalo romantike, a još manje altruizma. Pa i ako taj račun u našim uvjetima bude 18.000 kuna, bit će to samo malo manje strašno za sve one penzionere koji žive od penzije i roditelje koji imaju dvoje djece i žive na jednoj plaći. Neki će reći da je izlaz u dodatnom osiguranju. Vidjet ćemo kolike će biti njegove premije. Bojim se previsoke. Za nadati se je da je sve ovo tek pesimistična vizija daleko od onoga što se stvarno ima dogoditi.