O pčelama i njihovom oprašivanju ovisi naša opskrba hranom. Možemo i reći da naš opstanak ovisi upravo od pčela. Poznata je Einsteinova tvrdnja da bi čovječanstvo preživjelo samo 4 godine od istrebljenja pčela. Zbog toga pčele trebamo itekako čuvati i stvarati im optimalne uvjete za život. Ali, sve upućuje da im stvaramo pakao od života. Iznenadni i izuzetno masovni pomor pčela započeo je prije nekoliko godina. Apokaliptički scenarij bliži je nego ikada.
Pčele osjećaju elektricitet. One imaju pozitivan naboj, a cvijeće negativan, tako da pri oprašivanju električni polaritet pomaže da se pelud uhvati za njihove dlačice. Pčele komuniciraju na određenim frekvencijama, na tome je bazirana njihova navigacija i orijentacija. Umjetna elektromagnetska polja, a osobito Wi-Fi, unose potpuni kaos u pčelinje komunikacijske kanale i za to ne postoji pravi odgovor. Čak i uz sva prilagođavanja, pčele u takvom okolišu teško opstaju. Ono što nazivamo tehnološkim napretkom za njih je put u smrt.
Naravno, sve to opet otvara stare dileme u vezi štetnosti mobilne telefonije. Već je ogroman trud uložen kako bi nas uvjerili kako za ljude nikakve opasnosti nema. (Iako mnogi u to ne vjeruju, prilično je jasno da će se mreža mobilne telefonije i dalje širiti.) Ovo je sada nova situacija. Većina ljudi osjetljiva je na životinjsku patnju, odnosno nitko ne želi da baš u njega upiru prstom kao u glavnog uzročnika te patnje. I tako je industrija mobilne telefonije angažirala brojne znanstvenike (koje, za uzvrat, izdašno financijski podupire u njihovom radu), koji iznose prilično drugačija objašnjenja. Krivi su virusi, bakterije, pesticidi, GMO usjevi i štošta drugo. Signali sigurno ne. Naoko logična objašnjenja, ali lako je utvrditi da teze ne drže vodu.
Kada su u pitanju pesticidi i GMO, pčele mogu prepoznati njihovu toksičnost, pa ih izbjegavaju. Da su u pitanju bolesti, postojao bi obrazac epidemijskog širenja i mogli bi lako locirati izvor širenja epidemije pomora pčela. Ali to nije slučaj. Problem je pogodio svaki kontinent gotovo istovremeno. Da su pčele bolesne, umirale bi i u košnicama i oko njih. Ali mi ne nalazimo bolesne pčele, nalazimo samo mrtve pčele. Samo mobilni telefoni nude razumno objašnjenje.
Mnogi se slažu da nas zabijanje glave u pijesak može vrlo skupo stajati. Da li je pomor pčela tek upozorenje pred pomor ljudi? I mi smo električna i elektromagnetska bića. Elektrosenzibilne osobe već sada pate. Mreža signala je nevidljiva, ali ne prolazi bez posljedica. Što ako je prijetnja daleko veća od tzv. globalnog zatopljenja ili zagađenog okoliša?
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
