Da se prvi konstruktori automobila kojim slučajem dignu iz groba i ugledaju njihove uratke u današnjem vremenu, vjerojatno bi, od straha sami, tražili lopatu da se vrate natrag. Panika prema brzinama, ubrzanjima, izgledu i opremljenosti, bila bi sigurno veća nego što su je imali njihovi suvremenici kad su se ovi usudili paklenu mašinu po cesti potjerati preko pet kilometara na sat. Oni su, ponosni, ostavili kutiju na četiri kotača, s slabašnim motorom, tvrdim gumama, neudobnim sjedalima itd. A ovo danas? Čitajući test jednog novog, skupog automobila više klase, u talijanskim novinama, nisam se začudio kad su probnom vozaču rekli da malo prije vožnje dođe na kratko upoznavanje s automobilom, što je on zanemario. No dogodilo se to da nije mogao ni krenuti. Ljubazni inžinjer ipak ga je čekao jer je znao da bez njega neće moći. Dakle, još malo pa u školu za vožnju tog i tog automobila. Osnovni predmet, elektronika na vozilu, njezino ukopčavanje, korištenje i blagodati. Dakle, elektronika svud oko nas. A počelo je tako jednostavno: stalno trošenje platinskih dugmadi i njihovi kvarovi nagnali su konstruktore da izmisle nešto novo. Još mi je u sjećanju kad su prvi stojadini dobili takvo elektronsko paljenje, koje su naši proizvođači, kao i cijelu Zastavu loše napravili. Bilo je stalnih kvarova, još više problema nego s platinama, pa su se mnogi vlasnici odlučivali za vraćanje na stari sistem, koji je bio moguć jednostavnom zamjenom razvodnika paljenja. No, vrijeme je prolazilo i ozbiljni proizvođači su shvatili da su napravili dobar potez. Ubrzo je i klasični razvodnik otišao u penziju. Nije više bila potrebna osovina koja će preko rotora razbacivati iskre po svjećicama, nego je sve zaliveno u elektronski sklop koji je povezan s računarom. Računar obzirom na okretaje i opterećenje motora sam određuje kad će preskočiti iskra i koliko će to trajati. Tu je otvoren put nečemu sasvim novome. Struja je riješena, pokušajmo s gorivom. Jednostavni ili komplicirani karburatori znali su koštati živaca, bilo prljanjem dizni, pucanjem membrana, povećanom potrošnjom itd. Uvedeno je elektronsko ubrizgavanje ili inection, ili uštrcavanje goriva, kako bi neki rekli. Vlasnici takvih vozila su se hvalili što ih imaju, a oni drugi bez, umjesto onoga "i" ( inection ), stavili bi onu simpatičnu naljepnicu s dva zeca, tj. zecom iza zečice, koji radi inection. To je bilo u početku kad je ubrizgavanje bilo centralno, tj. jedan mlaz je odlazio u sve cilindre. Sistem se zvao monopoint. Kad su počele naljepnice s više zečeva iza zečice, značilo je da je izmišljeno multipoint ubrizgavanje, tj. da svaki cilindar ima zasebnu štrcaljku kuda dobiva gorivo. Pojavom svjesti o čišćem zraku, uveden je katalizator. No za njegov pravilan rad potrebno je njušiti ispušne plinove i javljati računaru da li u nekom momentu treba dati više goriva ili zraka. Njuškalo se zove sonda lambda i ona je u stalnoj vezi s računarom, te mu cijeli život javlja što treba činiti da motor uredno radi, ne troši previše goriva i zadovolji ekološke norme. Novi Mercedesi više nemaju pedale u kabini spojene sajlama ili polugama za prenos komandi. Kao što pjevači na pozornici danas šeću s mikrofonom bez da im se kabel zapliće u noge, jer ga nema (a neki i stvarno pjevaju u njega ), tako se i u automobilu prenos vrši elektronski, makar na malo drugačiji način, preko elektronskih potenciometara. Sad dolazi ono pravo: vi kočite, pritisnete pedalu do kraja, ali auto je pametniji od vas. On ima ABS, sistem koji onemogućava blokiranje kotača na podlozi i dozira kočenje na granici blokiranja. Tu već počnete gubiti autoritet nad vozilom. Senzor uz poluosovinu broji okretaje kotača i kad osjeti da će guma zaškripiti, propušta pritisak, i to u nekoliko puta u djeliću sekunde. Želite li da vam se kotači na semaforu par puta okrenu u prazno i tako privuku pogled dobrog komada, a imate ugrađen ASR, tj. sistem protiv proklizavanja, neće vam uspjeti. Sada bi se i vi rado vratili na stari sistem, no to nije nemoguće, jer se kod nekih vozila to može isključiti. Sjećate li se velike reklame za malog Mercedesa A klase. Jedan ga je novinar uspio prevrnuti. Srama i sramote kažu jedni. Kasnije se čulo da je to bio reklamni trik, jer su sada serijski sva ta vozila opremljena elektronskim paketom ESP - electronic stability program. Elektronika stalno prati ponašanje vozila, od kočenja zanašanja, naginjanja, proklizavanja itd. Bez obzira na vaše intervencije u kritičnim momentima, osim ako nisu potpuno ispravne, vi više niste kapetan broda. Kompjuter koči pojedine kotače, ubrzava, ispravlja naginjanje, putanju itd. Sjećate se vica o Muji i psu u svemirskom brodu prilikom pojave kvara. Naredba sa Zemlje bila je: nahrani psa i ništa na diraj. To pravilo, osim što vam je možda pas sit, vrijedi i u takvim situacijama. Krajnjim ciljem odnosa elektronike i automobila, smatra se satelitsko vođenje vozila po cesti po svim propisima i ograničenjima. Tada ne bi smjelo više biti žrtava, a baloni i alkotest postali bi prošlo svršeno vrijeme. Kakve li će nam kazne onda izmisliti da bi se uredno punio državni proračun!