Europa je većinu svojih šuma iskrčila još prije 1.000 do 500, godina, a u nekim dijelovima i ranije, i tada im nitko ništa nije prigovarao
Ovo ljeto, srećom, nismo imali previše požara. Srećom. Ljudi su se bez straha mogli opustiti i uživati u svojim životima.
Što se ne može reći za broje stanovnike Amazonske prašume. Koja je ovih dana okupirala medijski prostor zbog brojnih požara koji su tamo gorjeli. Čitav svijet se zabrinuo zbog toga što gore „pluća svijeta“. Brojne životinjske i biljne vrste bile su ugrožene, velik dio njih i izgorio u požarima. Europa se čak zalaže da se prašuma stavi pod nekakvu zaštitu, jer ne mogu „pluća svijeta“ biti u vlasništvu nekoliko zemalja. Većinom Brazila. To je svjetsko dobro. Ne može se samo tako krčiti.
Europa je, s druge strane, većinu svojih šuma iskrčila još prije 1.000 do 500, godina, a u nekim dijelovima i ranije, i tada im nitko ništa nije prigovarao. Ali dobro, što je tu je. Treba štititi ovo što imamo.
Ali kako ugasiti požare na tako velikom području. Nije da tamo vode ceste. To je prašuma. Tako da je najjednostavnije pustiti da se sve odvije prirodnim tokom, i da priroda obavi svoje.
Samo što priroda više nije ona stara. Klima se mijenja, temperatura raste, rastu i razine mora. Pustiti nešto da se odvije prirodnim tokom u svijetu u kojem je nemoguće naći kutak na koji nije utjecao čovjek je iluzorno. Sve je povezano. I sve se mijenja.
U kojemu smjeru? Za čovjeka je svaka promjena postojećeg stanja loša. Dakle, lošem.
