Svježa hrana i balansirana dijeta

Liječnici vrlo stidljivo pro­govaraju o povezanosti broj­nih bolesti s prehranom. Ulaženje u takve rasprave kosi se s ustaljenim komo­ditetom u širokim masama, a to je bolje ne dirati. Manje-više sve počinje i završava s već prežvakanim pričama o zasićenim masnoćama i ko­lesterolu. Tako je, dežurni kri­vac za sve mora postojati. Nešto kao Sanader u politici.

Zgodno je kad u nekog možeš spremno uprijeti prst, pa makar time zanemario stotinu drugih skrivenih kri­vaca. Priča o prehrani ni približno nije toliko jednostavna.

Nesumnjivo je vrlo popularno zbrajati kalorije, vitamine i minerale iz prehrane. Svi govore o balansiranoj di­jeti. Sigurno da je pametno pripaziti što se stavlja u usta (nismo kanta za smeće), ali usredotočiti se samo na vr­stu hrane nije dovoljno. Hra­na ubrzano gubi na vrijednosti od trenutka kada je zaklana, ubrana ili na neki način procesuirana. A to u tablicama ne piše. Pojam svježine nije povezan samo s rokom upotrebe. (Vlastiti vrt danas je neprocjenjiva pri­vilegija.) Voćni sok star nekoliko mjeseci odavno je ishlapio i vrijednosti voća do­brano su degradirane. Pas­terizacija „ubije“ mlijeko još i daleko ranije. Što da kažem o jabukama prema­zanim voskom? Razmislite kakvim su tretmanima (torturama) izvrgnute kako se ne bi pokvarile. I sada bi tre­bali očekivati vitamine…

Prije 100 godina pšenično zrno je sadržavalo 90% proteina, danas deset puta ma­nje. Nekada je 100g špinata sadržavalo 158mg željeza. Danas se to svelo na 1mg. Ekstenzivna proizvodnja, osi­romašena zemlja, herbicidi. Na niske grane smo pa­li. Većina stanovništva ima oz­biljne manjkove magnezija, kroma i vanadija. (Izgleda da su upravo ovi deficiti skri­veni uzročnici prave epide­mije dijabetesa.) Kod više od polovice nedostaju folati i vitamin C. Posebno je pro­ble­matičan manjak selena, jer ga povezuju s najtežim bo­lestima suvremenog svijeta.

Danas već mnogi misle da su tablice preporučenih unosa različitih nutrijenata put u zabludu. Osim manjih izuzetaka (trudnice, mala djeca i sl.), one bi trebale biti smjernica za zdrav život kod velike većine. Problem kod ovih unificiranih obrazaca je što svi nismo isti i svi nismo jednako zdravi. Svi smo bio­kemijski jedinstveni. Potrebe za vitaminom C mogu varirati i do 20 puta. Bolesnom čovjeku koječega nedostaje. Utjecaj godina, spola i razine stresa ima ogroman utjecaj. Potrebe za vitaminom B6 kod autistične djece su 500 puta veće nego kod zdravih osoba. Takve stvari se zaboravljaju, a ne bi smjele.

Sigurno da je bio-vrt bolji od suplementacije. Lišće i plo­dovi su bolji od praška. Nažalost, u nekim situa­cija­ma vrt neće biti dovoljan. Istina suvremenog svijeta.