Priča o dodatnom obrazovanju, kao i o poslijediplomskim tečajevima u onim strukama koje imaju dvogodišnje ili trogodišnje studije, sasvim je posebna i pokazuje koliko je ova država i njen obrazovni sustav ponekad neorganiziran, krut i nedovoljno reguliran. No, neću vas ovdje gnjaviti sa svom silom informacija koje su važne tek fizioterapeutima. Riječ je ovdje o masaži, koju može uistinu svatko raditi. Malo volje, nešto znanja i iskustva, te malo prostora i to je sve što treba. U ovo doba kronične nestašice novca i adekvatnog posla, mnogi vide izlaz u tome da nauče masirati i zatim tu uslugu prodaju na tržištu koje još uvijek nije do kraja zasićeno. No, tu nastaju problemi. Kao i kod svega, tako i u naobrazbi vrijede pravila ponude i potražnje. To će reći da ako se samo malo osvrnete oko sebe, naići ćete na nekoga tko drži tečajeve masaže ili je voljan to učiniti. Kako smo skloni svemu što malo poznajemo, to je cijenjeniji onaj tečaj koji u naslovu ima riječi koje ne razumijemo, ili koje zvuče egzotično. Tako imamo mnoge «majstore» i «stručnjake» koji su za «razumnu» cijenu voljni prodati dio tog velikog znanja. No, valja reći kako je to i takvo znanje rijetko veliko, a nekada nije ni znanje. Češće su to ljudi koji su dovoljno sposobni prodati sve i svakome. Osim toga, nakon takvog tečaja ne možete imati valjani dokument koji bi dokazivao vama i vašoj okolini da stvarno znate ono što tvrdite da znate. Ako i dobijete kakav papir poslije preskupo plaćenog tečaja, onda je to samo ukras za na zid, koji inače nema nikakvu drugu vrijednost. Nama u Hrvatskoj, ali u u Evropi, nedostaje kvalificiranih i dobrih masera. U anglo-saksonskom obrazovnom okruženju njih nazivaju i «massage therapist», ili u nespretnom i neadekvatnom prijevodu maser-terapeut, što znači da je liječenje masažom njegov svakodnevni posao. Za tu struku u Evropi obrazovanje nije kratko, a poseban je naglasak na praktičnom dijelu uz obaveznu superviziju iskusnih masera i fizioterapeuta. U našim uvjetima, obrazovanje odraslih za zvanje masera za sada organizira jedino Narodno učilište. Tečaj traje više mjeseci, a uključuje mnoge bitne predmete. Osim toga, ta se diploma upisuje u radnu knjižicu i služi za dokazivanje osposobljenosti za to zanimanje. Iako sam tečaj nije najkvalitetnije osmišljen i za nadati se da će s vremenom kvalitativno evoluirati. Za sada je to jedini put kojim bi trebao poći svatko tko se želi profesionalno baviti masažom. Kasnije je dobro proširivati svoje znanje usvajanjem drugih tehnika masaža pohađanjem različitih formalnih ili neformalnih tečajeva., ali uz dužan oprez! Jer kvaliteta nije uvijek zajamčena visokom cijenom, barem ne u ovom slučaju. Kako su pitanja čitatelja Burze na ovu temu vrlo česta i stižu mi e-mailom redovito, osjetio sam potrebu posvetiti jednu kolumnu svima onima koji će se ili se već jesu upustili u nemirne maserske vode. Toplo svima njima preporučam dvije stvari. Prvo, osigurajte sebi temeljnu formalnu naobrazbu, bilo pohađanjem srednje fizioteraputske škole, ako ste još tinejđer, ili tečajem na Narodnom učilištu, ako ste punoljetni. Drugo, prije no što potrošite više tisuća kuna na tečaj neke «specijalne» maserske tehnike, interesirajte se u svojoj okolini o tome tko je organizator ili predavač, koliko ima iskustva, gdje ih je stekao i uopće kakav mu je renome. Sigurniji ste ako se radi o domaćem čovjeku, čiji je radni vijek vezan za Hrvatsku, jer je takvog lakše i provjeriti. Razni «majstori» iz dalekih zemalja koji imaju napad čovjekoljublja i dolaze čak ovamo «prenositi drevno znanje» u meni uvijek pobude sumnju.