Rezultat mjerenja je termogram, slika koja govori o raspodjeli temperatura snimanog objekta, pri čemu različiti temperaturni nivoi ukazuju na nepravilnost i nehomogenost ovojnice zgrade.
Identifikacija mjesta toplinskih gubitaka kroz vanjsku ovojnicu (fasadu, prozore, krov…) korištenjem infracrvene termografije nije kvantitativni pokazetelj stanja već kvalitativni prikaz najkritičnijih mjesta na zgradi, odnosno energetskog stanja ovojnice.
Kao mjerni instrument koristi se termografska kamera, a mjeritelj bi trebao biti ovlašteni termografist kako bi cijeli postupak mjerenja dobio na “težini”.
Tehnika infracrvene termografije vizualizira IC zračenja koje je nevidljivo ljudskom oku. Termografska kamera “vidi” toplinsku energiju koju emitira objekt i na osnovu istoga proračunava temperaturu na površini ovojnice uz prethodno pravilno podešenje parametara na kameri.
Rezultat mjerenja je termogram, slika koja govori o raspodjeli temperatura snimanog objekta, pri čemu različiti temperaturni nivoi ukazuju na nepravilnost i nehomogenost ovojnice zgrade: postojanje toplinskih mostova, nehomogenost materijala zida, neispravnost ili nepostojanje toplinske izolacije, područja sa povećanom vlagom…
Mjerenje zrakopropusnosti zgrade ima za cilj analizu i definiranje stanja vanjske ovojnice u smislu zračne propustljivosti. Gubici energije kroz vanjsku ovojnicu zrakom predstavljaju značajne gubitke u energiji koja se potrošila na tretiranje zraka u prostoriji.
Mjernim instrumentom (“blower door” ispitnim uređajem) simuliraju se određeni uvjeti koji mogu nastati uslijed utjecaja vjetra ili nevremena. Specijalno dizajnirani ventilator koji se postavlja na prozor ili vrata stvara razliku pritisaka od 50 Pa između vanjskog i unutrašnjeg prostora, a zatim se mjeri volumni protok zraka koji nastaje uslijed razlike pritisaka. Broj izmjena zraka u objektu dobije se dijeljenjem izmjerene vrijednosti volumnog protoka (m3/h) sa unutrašnjim vlumenom ispitivanog prostora (m3). Rezultat je količina izmjenjenog zraka na sat. Dobiveni broj ne bi trebao biti veći od 3 izmjene na sat kod prirodne ventilacije, 1,5 izmjena na sat kod prisilne ventilacije, te 0,6 izmjena na sat kod pasivnih zgrada.
