Masaža, kao metoda liječenja, starija je od same medicine, te se kroz toliki vremenski period primjene neminovno razvilo mnogo tehnika. Sasvim je pogrešno isticati jednu od njih kao najbolju, ili davati prednost jednim zahvatima nad drugim. Neusporedivo je primjerenije promatrati ih kao kutiju sa alatom iz kojeg stručan maser ili terapeut vadi onaj ključ koji odgovara određenoj matici. I doista, kada se primjenjuju različite tehnike masaže u različitim bolnim stanjima ili oboljenjima, rezultati su takvog pristupa liječenju bolji, no kada se jednom tehnikom tretira sve. Valja, isto tako, danas razlikovati modu i modne hitove, od kojih niti ovaj dio medicine nije pošteđen i metode koje stvarno pomažu. Kako je tržište za masažu sve veće, a ljudi sve više polažu pažnju na svoje zdravlje, tako je i zvučnih imena pojedinih masažnih tehnika sve više. Zgodno je kako su te "nove" metode gotovo u pravilu upakirane u celofan "misticizma i tajnovitosti", a redovito dolaze sa dalekog istoka. To je vjerojatno i zbog toga što je naša percepcija zemalja poput Kine, Japana, Indije i njima sličnih obojena kulturnim i civilizacijskim razlikama, pa smo onda i spremniji prihvatiti novosti koje dolaze iz njih, no one sa zapada, kojeg i ovako predobro poznajemo. I mada nema masažne tehnike koja ne donosi nešto novo i drugačije, nemalo sam se razočarao upoznavši neke od jako razvikanih tehnika. Jer, kao fizioterapeut, zainteresiran za mogućnosti liječenja koje eventualno leže unutar određene tehnike, nisam bio previše fasciniran šarenim papirom i velikom mašnom u koje su bile zamotane. Odstranivši sav balast koji nema nikakvu vrijednost u smislu liječenja, već je tu čisto iz sugestibilnih razloga (kako bi se pacijent osjećao ugodno i stvorio sliku da se na njemu čini nešto specijalno i nesvakidašnje), preostali su meni već dobro poznati i nimalo nesvakidašnji zahvati, koji istini za volju imaju svoju ulogu u liječenju nekih bolnih stanja, ali nisu niti tajnoviti niti mistični, čak niti nimalo novi. Moram reći da masaža ima nekoliko osnovnih djelovanja koja se pojavljuju bez obzira na različite tehnike njena sprovođenja. To je pojačana cirkulacija krvi, opuštanje mišića ili povećanje mišićne napetosti. Kao posljedicu ta tri osnovna procesa koje maser može proizvesti javljaju se sekundani efekti, kao što su: smanjenje bolova (na tretiranom ili udaljenom mjestu), sniženje ili povišenje krvnog tlaka, pojačano lučenje mokraće iz bubrega, pojačana cirkulacija zglobne tekućine, ubrzanje peristaltike crijeva (ubrzanje probave), itd. Dakle, koristeći tek ove prve tri osnovne poluge, moguće je proizvesti pravu malu revoluciju u organizmu. Ono što masažu čini vještinom, a masera majstorom jest kako proizvesti dovoljno jaku revoluciju da se smanje ili uklone smetnje, a ne potaknuti uragan koji će sve te simptome pojačati. Isto je tako, prava umjetnost prilagoditi osnovne tehnike individualno. Naime, nismo svi proizvedeni u istoj tvornici, pa tako niti ne reagiramo isto na iste podražaje. Masaža jest podražaj na koji očekujemo odgovor tijela, a taj odgovor ustvari liječi, a ne masaža kao takva. Kako smo različiti po svemu, a tako i po osjetljivosti na pristisak, pa još u kombinaciji sa čitavim nizom zdravstvenih problema koje možemo imati, efikasna masaža tada postaje prava umjetnost, istina zasnovana na znanstvenim istinama primjenjenim u praksi, ali i na osobnom osjećaju i iskustvu masera, kao i na njegovoj intuiciji. U tom je smislu efikasna masaža sama po sebi misterij, kojemu ne trebaju reklamni slogani kako bi ga učinili još tajnovitijim.