Rekreativni sportaši mi često postavljaju pitanje o tome koje tenisice su najbolje za njih. Naime, u cijeloj toj šumi poznatih marki koje se nemilice reklamiraju i gotovo svake sezone izbace neki novi izum, teško se snaći. A kako se ne smatram nekim stručnjakom u tom području, najčešći im preporučim da pronađu onaj model koji im najviše odgovara. Baš sam nedavno naišao na jedan članak koji je svojevremeno objavljen u specijaliziranoj sportsko-medicinskoj publikaciji u Americi. Autori su zaključili kako je upravo zbog silnog nastojanja proizvođača sportske obuće da u proteklih petnaestak godina poboljšaju njihovu zaštitnu ulogu, došlo do povećenja broja sportskih ozljeda, specijalno u trkača. No, pitanje je kako je to moguće i gdje u stvari leži problem? Hipoteza ide otprilike ovako: Nervni završeci na stopalu šalju informacije u mozak o neravninama podloge s kojima se stopalo susreće pri hodu, trčanju i drugim sportskim aktivnostima. Ta informacija biva obrađena, te poslana natrag kako bi se izbjegle neugodne senzacije, poput boli ili istezanja koje može pratiti hod ili trčanje. To izbjegavanje može uključivati jače izvrtanje stopala ili savijanje koljena, a sve kako bi se smanjio pritisak na samo stopalo. Moderne tenisice, sa svom zaštitom koju nose, remete ili čak spriječavaju tu nervno - mišićnu povratnu spregu, uspostavljajući na taj način novi raspored prijenosa sila sa stopala koje jače pogađaju udaljene segmente, poput koljena, kuka, križa i sl. Autori citiraju i neke prijašnje studije, koje govore u prilog manjeg broja ozljeda kod trkača koji su trčali bosi, u odnosu na one koji trče u tenisicama. Iako ova studija nije donjela nešto posve novo na svjetlo dana, jer već poodavno znamo da kada previše zaštitimo jedan zglob, ili dio sustava za pokretanje, sile će se preraspodijeliti i više opteretiti slobodne dijelove tijela, ipak ne treba prenagliti i reći da je najbolje trčati bos. Taj smo dio sporta ostavili u povijesti (iako se ne tako davno i na Olimpijskim igrama moglo vidjeti bosonoge trkače). Je li onda neophodno kupovati posljednje (i vrlo skupe) modele tenisica poznatih marki, samo zato jer imaju «zračne jastuke», «gel, jastuke» «torziju», «povrat energije» i tko zna što već ne? I je li takva tenisica ono najbolje što će vam sačuvatio stopalo, pa tako i prorijediti ozlijede tijekom bavljenja rekreativnim (ali i profesionalnim) sportom? Ovo istraživanje, kao u ostalom i mnoga druga, pokazuju da cipela mora imati zaštitnu ulogu, ali i da svaka pretjerana zaštita nosi sa sobom neku lošu popratnu pojavu. Stoga nisam veliki fan praćenja svega novog u proizvodnji tenisica, jer i tamo vlada moda, te ono što je «in» ove godine, već će slijedeće postati daleka prošlost, na koju se ne vrijedi niti obazirati. Ipak, čini mi se da je u posljednjih godinu ili dvije došlo do promjene, te je na tržištu osim klasičnih velikih i robusnih tenisica, sve više modela koji su mekani i vrlo savitljivi, te dozvoljavaju prijenos neravnina na stopalo, omogućujući na taj način uspostavu već spomenute povratne sprege. Isto je tako činjenica da je područje sportske obuće još nedovoljno istraženo u smislu svrsishodnog spriječavanja ozlijeda, možda i zbog nastojanja samih proizvođača da jakim i velikim reklamnim kampanjama nametnu kao potrebu nešto što u osnovi to i nije.