“Teniski lakat" vrlo je čest bolni sindrom, te bez obzira na nadimak, nije rezerviran samo za tenisače. Naime, lakat i pokreti u njemu u mnogome su korijen pokretima u šaci koja nam je za svakodnevni život i sportske aktivnosti od iznimne važnosti. U okolini lakta hvata se većina mišića koja pokreće prste i omogućuje njihov stisak i opuštanje. To će reći da se sve što uhvatimo, podignemo ili nosimo u rukama, neizostavno prenosi od šake preko lakta pa sve do ramena. No, to nije problem. Za prijenos sila tijelo je ustrojeno više nego dobro. Problem nastaje onda kada se određeni monotoni pokreti ponavljaju iznimno dugo, a pogotovo onda kada su izvođeni vrlo snažno. Pokreti servisa ili bekenda u tenisu izvrstan su primjer za to, no ništa manje rizični nisu ni kružni pokreti pri čišćenju, posebice pranju prozora, zidanju (žbukanju, miješanju betona), farbanju zidova, te nekim drugim manuelnim aktivnostima, poput kopanja. Sve to može dovesti do preopterećenja mišića podlaktice, te posljedično upale njihovog hvatišta na laktu, što zovemo epikondilitisom. Najznačajniji simptom kod teniskog lakta je bol, koja može na početku biti slabog intenziteta, da bi kasnije postajala sve jača, ili može doći odjednom, kao oštra bol izazvana nekom kretnjom ili intenzivnom fizičkom aktivnošću. U oba slučaja bol se pojačava kod hvatanja šakom ili opružanja prstiju, što onemogućava rad u nekim profesijama, pa se s pravom smatra i profesionalnom bolešću. Za liječenje je najvažnije brzo i pravilno dijagnosticirati oboljenje i odmah započeti sa terapijom. Njoj je svrha smiriti upalu, pa se obično kombiniraju ledeni oblozi, elektroterapija i magnetoterapija, a kasnije i ultrazvučno liječenje, te laser. Važne su i vježbe, pogotovo istezanje mišića polaktice, koje ih ima za cilj opustiti i na taj način umanjiti bol. No valja naglasiti da ovo oboljenje može biti vrlo uporno, pa se liječenje može protegnuti i tjednima, a ponekad i mjesecima do potpunog nestanka svih simptoma. Zato je vrlo važno ne zanemariti bolove u predjelu lakta i ne očekivati da oni prođu sami od sebe, jer se to u većini slučajeva neće dogoditi. Poseban je problem ponovni povratak na posao ili u sportsku aktivnost nakon završenog liječenja. Jasno je da su upravo pokreti koji se događaju unutar njih i uzrokovali ozljedu. Ako se taj povratak učini naglo i bez određene zaštite, ponovna pojava bolova, te s njima povezanih procesa, više je nego vjerojatna. Gdje je to moguće, dobro je promijeniti radni alat ili način njegova hvatanja, te tako smanjiti stres na strukture lakta. U sportskim aktivnostima, posebice kod sportaša koji intenzivno treniraju, to nije moguće, pa valja upotrijebiti podlaktični steznik, koji svojim pritiskom na mišiće podlaktice smanjuje njihovu maksimalnu snagu, te na taj način rasterećuje lakat. No, svako rasterećenje jednog dijela sustava za pokretanje, dodatno opterećuje drugi, pa sukadno tome i povećava rizik od ozljeda. Pa opet, kratkotrajno nošenje samo u prilikama kada je stres za lakat i najveći, učiniti će dobro u ovom slučaju. Lijekove protiv bolova, te kreme koje zagrijavaju bolno područje i na taj način smanjuju bolnost uopće ne preporučam. Bez bolova ili s njihovim smanjenjem nestaje i neophodan oprez pri fizičkoj aktivnosti, što za posljedicu nerijetko ima i jače ozljeđivanje, kao i intenzivniju bol nakon prestanka djelovanja tablete ili kreme.