Prošli put ste na ovom mjestu mogli pročitati osnove taktike pravljenja blesavim. Sada je vrijeme da krenemo dalje. Da zaronimo dublje u taj tajanstveni; u isto vrijeme predivni i opasni svijet. Prije svega, kao kod svake ozbiljne analize, potrebno je definirati temu. Kako je blesavost općepoznata i sveprisutna vjerojatno svatko ima neku svoj definiciju. I vjerojatno je svaka od njih točna. No kako ipak ne bismo previše duljili, i nabrajali sve mogućnosti, ovdje ćemo navesti samo onu koju većina (pa i sam autor) ipak smatra zadovoljavajućom. Dakle, pravljenje blesavim podrazumijeva ponašanje u skladu s nepoznavanjem stvari i činjenica koje su osobi, u biti, savršeno jasne i poznate, a sve u svrhu izbjegavanja odgovornosti ili krivnje. Ili, laički, ponašati se kao da nešto ne znaš kada to, u stvari, znaš da ne bi dobio "sankcije". Kako su definicije same po sebi šture i nejasne, puno bolje je neke stvari objasniti i pomoću primjera. Pa evo jednog od najpoznatijih, prepisanog iz knjige "Kako se praviti blesav, a ostati mudar u 100 koraka" Primjer 12: U autobusu… Kondukter: Dobar dan, karte na pregled, molim. (Početnom rečenicom se sudionicima najavljuju događaji koji će uslijediti. U ovoj situaciji sasvim je jasno i nedvosmisleno poručeno: karte na pregled. Logično je da kontrolor u autobusu ne traži nikakve druge karte doli onih putnih. No, u analima pravljenja blesavim postoje primjeri osoba koje su na postavljeni zahtjev pokazivale igraće karte za briškulu ili pomorske karte.) Putnik: Tko? Ja? (Prva i osnovna rečenica kojom započinje svako pravljenje blesavim. Iskusni proučavatelj već na temelju nje može zaključiti da se osoba odlučila za tu taktiku, te poduzeti odgovarajuće mjere) Kondukter: Da, Vi. Kartu. (Kontrolor pojašnjava i usmjerava svoj zahtjev. Na taj način se mogu pobijediti neiskusni "blesani") Putnik: Kakvu kartu? (Evo ga. Putnik se pravi blesav. Iako zna da je za vožnju autobusom potrebna karta, on se ponaša kao da za to prvi put čuje.) Kondukter: Putnu kartu. Putnik: Putnu kartu? Kakvu putnu kartu? (Putnik se očito, vidjevši da je kontrolor još početnik, odlučio za tradicionalni pristup, uporno i zatupljeno neznanje. Ovakvo pravljenje može trajati vrlo dugo. Kako ne bismo gubili prostor, pretpostavimo da je putnik majstor u pravljenju blesavim te da odgovara ovako: Putnik: (gleda prema njemu, nepoznatoj osobi iza kontrolora ): Mario! Si to ti!? Kako te dugo nisam vidio? Pa što se ne javljaš ništa!? (Potpuno ignoriran zahtijev i njegova postavljača. Vrlo napredna tehnika. Sudionike ostavlja zbunjenim, a putniku otvara prostor za strateški manevar) Kondukter: Koji ku..c? (totalna pomućenost) Navodni Mario: Tko? Ja? (nazire se početna taktika pravljenja blesavim. "Mario" očito ne želi da bude prepoznat. ) Vrata se otvaraju i putnik žurno izlazi. Pobjeda blesavosti. Sada kada smo se, kroz ova dva broja malo bolje upoznali s poviješću i teorijom pravljenja blesavim (što nikad nije na odmet ponoviti) možemo se ponovo vratiti u stvarni svijet. Među političare, policajce, pekare, ribare, vojnike, odvjetnike, prodavače. Među prave, žive, domaće ljude. Oni su daleko zanimljiviji i inovativniji.