U prošlom smo broju dotakli neke od mogućih opasnosti intenzivnog plivanja, naročito onog koje činimo tijekom ljeta u moru. Nastojao sam objasniti i zašto se ozljede događaju, kao i zašto se neka bolna stanja ljeti pogoršavaju umjesto da se smiruju. U ovom broju slijedi detaljniji opis nekih od najčešćih kroničnih bolnih stanja i najbolje ljetne aktivnosti za njih.
Koljena
Oštećenja hrskavice u koljenu, kao i oštećenja meniskusa ili ligamenata neće dobro reagirati na klasično plivanje, naročito na varijacije na temu prsnog plivanja ili na kompleks kretnji koji održavaju tijelo u vodi. Sve te kretnje podrazumijevaju kružni pokret koljena, što može potaknuti bolnost ili čak i izazvati nova oštećenja. Leđno i „kraul“ plivanje nešto je bolje, te je manje vjerojatno da će štetiti, ali je isto tako malo vjerojatno da će pomoći. Nasuprot tome, plivanje sa perajama, naročito onim kraćim, onemogućiti će većinu kružnih kretnji koljena, te pojačati pritisak na mišiće u okolini koljenog zgloba, u isto vrijeme štiteći ligamente i hrskavicu. Isto tako, hodanje u plićaku djeluje slično. S jedne strane smanjuje pritisak gravitacije na tkiva u koljenu, dok u isto vrijeme pruža otpor kretanju, povećavajući tako mišićnu snagu.
Križa
Iako se danas plivanje preporučuje ponajviše za kronične bolove donjeg dijela leđa, kineziološki ne nalazim opravdanja za takvu praksu. Čak i kod najpopularnijeg - leđnog stila, mišići donjeg dijela leđa i trbuha, poradi kojih se plivanje i preporuča, aktiviraju se vrlo slabo. Plivanje je upravo ona aktivnost u kojoj najlakše drugi dijelovi sustava za pokretanje preuzimaju ulogu pokretača umjesto ozlijeđenih. Prsno plivanje, kao i „kraul“ mogu dodatno pojačati bolove u križima. Hodanje u vodi, naročito ono naglo, također mogu pojačati simptome kod križobolje. Naprotiv, duže šetnje, kratko plivanje do 10 minuta, te nešto vježbi istezanja mogu smanjiti simptome ovog neugodnog sindroma.
Vratna kralježnica
Prije svega zbog činjenice da nam je glava stalno iznad površine vode, neminovno dolazi do porasta napetosti u mišićima vrata, te potom i do intenziviranja bolova. Naročito je duže plivanje opasno kod ljudi koji pate od vrtoglavica uzrokovanih pritiskom na vratne krvne žile. Stoga kod vratobolja valja biti oprezan i izbjegavati duži boravak u moru.
Rame
Periartritis, kronični sindromi rotatorne manšete, te kalcifikati, najčešći su uzročnici bolova u ovom zglobu. I dok kod prvih neke kretnje kod plivanja mogu poboljšati gibljivost i time smanjiti bolove, kod ostalih iste te kretnje često pogoršaju simptome. Važno je znati točno o kojem i kakvom se procesu radi, e ne bi li se mogla dati adekvatna preporuka o onim aktivnostima u moru i oko njega koje će vjerojatno pomoći, odnosno o onima koje valja izbjegavati.
Kao što je vidljivo, plivanje ima svojih dobrih strana, ali i onih ne baš tako svijetlih. Zašto danas i pored razvijenih sustava liječenja kroničnih stanja na lokomotornom aparatu još uvijek preporučamo plivanje kod gotovo svakog od njih, nije sasvim jasno. Bolje od plivanja gotovo u pravilu jest individualno modificirano vježbanje, u kombinaciji sa ostalim metodama fizioterapije. No, vježbanje i fizioterapija zahtijevaju vrijeme i podosta truda, te je vjerojatno lakše iskoristiti ljeto i manjak poslovnih i drugih obaveza, te pokušati usput smanjiti ili ukloniti kakvu bol naprosto plivanjem. Ako je o tome riječ, zaista preporučam da se prije odlaska na godišnji odmor savjetujete sa svojim fizioterapeutom. Često, uz pomoć tek ponekog savjeta, moguće je izbjeći opasnosti i postići cilj.
photo by: Pavel Jedlicka