Prije otprilike pola godine dijagnosticirana mi je djelomična ruptura supraspinatusa. Povremeno imam dosta jaku bol. Moja starost/mladost je 73. Na MR-u te nakon pregleda (Lovran i Matulji) preporučena mi je artroskopija. Odlučio sam to napraviti za neka 2 do 3 mjeseca. Je li bolje čekati pasivno ili aktivno?
Prilikom odluke o načinu liječenja djelomičnih ruptura rotatorne manšete ramena (u ovom slučaju supraspinatusa), važni su nam odgovori na nekoliko pitanja. Koliko je velika ruptura, je li traumatska ili degenerativna, koja je dob pacijenta i koji su zahtjevi koje pacijent stavlja pred svoje rame (koliko je i kako fizički aktivan)?
U tom smislu, večinu parcijalnih ruptura traumatskog uzroka do 30. ili 40. godine života nastojimo operativno sanirati, jer je alternativa život s priličnim brojem fizičkih ograničenja, a i očekujemo daljnje širenje oštećenja u ramenu. Nažalost, tetive rotatorne manšete slabo ili nikako ne cijele same po sebi. Nakon te dobi, a naročito kada je riječ o degenerativnim rupturama (koje nastaju postupno, a kao rezultat uporabe sa slabom regeneracijom), procjenjujemo što je bolje u konkretnom slučaju.
Naime, degenerativno promjenjene tetive su krhke te će kirurg imati problem reducirati rupturu ili je potpuno pokriti. Postoperativni oporavak je dug (minimalno 6 mjeseci) i zahtijeva potpunu predanost pacijenta. Zbog stanja na tetivama nije sigurno njihovo cijeljenje čak niti kada su idealno „zašivene“. Zbog svega toga iznimno je važno sprovesti odgovarajuću terapiju prije operacije s ciljem smanjivanja bolova i uspostave najbolje moguće funkcije ramena u sadašnjem stanju. Ukoliko je stanje po terapiji zadovoljavajuće za pacijenta, tada će i kirurg imati dodatni kriterij za pitanje postoji li potreba za operacijom. Ukoliko stanje po terapiji nije u skladu sa zahtjevima pacijenta, tada je učinjena odlična priprema za kirurški zahvat te je prognoza njegovog ishoda bolja.
