U kroničnim stanjima na mekim tkivima sustava za pokretanje, znanstveno je najbolje potkrijepljeno djelovanje terapije udarnim valom na kronične sindrome prenaprezanja, ponajprije na upale tetiva i njihovih hvatišta, sa ili bez kalcifikata. Biološki učinci koji imaju ulogu u tom procesu jesu reaktivna hiperemija, angiogeneza, stimulacija fibroblasta, tenocita, osteoblasta i hondrocita. U pojedinim se studijama svi ti učinci ukratko opisuju kao mehanički potaknut proces cijeljenja. Analgetski učinak TUV objašnjava se hiperstimulacijskom analgezijom. Općeprihvaćeni uvjeti za primjenu TUV jesu trajanje simptoma duže od tri mjeseca, prethodno neuspješno sprovedena barem jedna metoda konzervativnog liječenja (fizioterapija, lijekovi, "blokade" ili kombinacija), uz preporuku za operativno liječenje. No, posljednja istraživanja, kao i naše iskustvo potvrđuju da je moguće uspješno primjeniti TUV i u subakutnih stanja kod istih dijagnoza sa istim, pa i boljim konačnim rezultatima. Dva su dominantna načina primjene terapije udarnim valom- onaj visoke i niske energije. I dok jedna grupa autora favorizira TUV velike snage, drugi u svojim istraživanjima ne pronalaze bitnije razlike u djelotvornosti ova dva dominantna pristupa. U praktičnoj je primjeni razlika u dvije varijable. Prva je neophodnost lokalne analgezije pri primjeni visokih energija. Druga je broj potrebnih terapijskih procedura, u kojoj je kod visokih energija protokol od samo jedne TUV, dok kod malih energija on podrazumjeva raspon između jedne i pet terapijskih procedura u određenom vremenskom razmaku, bez lokalne anestezije. Terapija udarnim valom započinje određivanjem bolnih mjesta u okolini patološkog procesa, te njihovim označavanjem. Nastavlja se testiranje dubine patološkog procesa sporim pulsevima male snage (u koliko dubina nije određena ultrazvučnom dijagnostikom, što je i preporuka). Potom se isporučuje predviđena količina pulseva maksimalno podnosive energije od strane pacijenta. Sama procedura uobičajeno nije bolna. Senzacije koje pacijenti opisuju za vrijeme trajanja terapije su peckanje, te osjeti slični protoku električne struje. Vrijeme potrebno za sprovođenje jedne terapije zavisi od frekvencije, te može varirati od 10-30 minuta. Odmah po završenom tretmanu, gotovo 80% pacijenata opisuje smanjenje bolova u mirovanju ili pokretanju, a kao rezultat hiperstimulacijske analgezije na djelu. Ta faza može trajati od nekoliko minuta do više sati. Slijedi faza nešto pojačane bolnosti, a kao rezultat potaknutog procesa cijeljenja. Uobičajeno sve reaktivne senzacije polako nestaju unutar 3-7 dana poslije terapije. Kod minimalno 60% pacijenata po smirivanju ove faze nastupa generalno stanje smanjenih ili nedostajućih bazičnih simptoma. Indikacije za primjenu TUV: Lateralni epikondilitis ("teniski lakat"), medijalni epikondilitis ("golferski lakat"), patelarni apicitis ("skakačko koljeno"), plantarni fascitis ("petni trn"), MTSS ("upala poksonice" ili "trkačka potkoljenica"), sindrom rotatorne manšete (impingement subacromialis), kalcificirajući supraspinatus tendinitis (kalcifikat u ramenu), achillodynia ( upala ahilove tetive, sa ili bez kalcifikacija), bursitisi, kronična bolna prepona, te druge kronične tetivne upale, uključujući i tendovaginitis crepitans. Kontraindikacije za upotrebu TUV prije svega su poremećaji u koagulaciji krvi (kao rezultat patološkog procesa ili nuspojava medikamentozne terapije), akutni upalni procesi, urični artritis (giht), akutna faza reumatoidnog artritisa, trudnoća, "blokade" unutar posljednjih 6 tjedana, te oštećena koža na mjestu primjene. Po završetku terapije udarnim valom preporuča se redovito vježbnje. Naime, kod kroničnih bolnih stanja na tetivama koji traju više mjeseci ili godina, dolazi do slabljenja okolnih mišića, kao i njihova skraćivanja, a kao odgovor tijela na konstantnu bolnost. Sanacija tog stanja od velike je važnosti u spriječavanju ponovne pojave ozljeda na tetivama.