Teretana prije treninga

Kao što je već opće poznato, vježbanje u teretani postalo je sastavni dio treninga u gotovo svim sportovima. Danas se bez tog segmenta ne može niti za­misliti fizička priprema u no­gometu, rukometu, košarci, te­nisu skijanju ili plivanju. I nije ovdje riječ samo o postizanju veće ukupne mišićne snage, već i brzine reakcije, eksplozivnosti, te izdržljivosti kao sastavnica ukupne tjelesne pripreme bez kojih se ne može zamisliti moderan i vrhunski sport. Ipak, fitnes nosi neke opasnosti, ko­jih često nismo uvijek svjesni.

 

Jedno od osnovnih pravila vježbanja s utezima jest da ka­da se on koristi kao dodatak treningu u osnovnom sportu, tada ga je najbolje činiti kao samostalni trening u danu ka­da drugih fizičkih napora nema, ili alternativno, nakon trenin­ga osnovnog sporta. Tomu je tako iz jednostavnog razloga što je cilj vježbanja u teretani umoriti mišiće na specifičan način, koji kasnije kao poslje­dicu ima porast svih spomenutih parametara. No, prva re­akcija tijela jest umor. Tako umor­ni mišići imaju smanjenu sposobnost zaštite zglobova i okolnih struktura od ozljeda, pa se rizik za njih višestruko povećava. Ako zamislite koliki stres tijelo podnosi tijekom sat i pol košarke ili nogometa, a o rukometu da ne govorim, jasno je da je potreban sav potencijal tijela ne bi li kraj treninga do­čekalo bez znatnijih oštećenja. No, ako je tijelo umorno, naro­čito ako su mišići iscrpljeni neposredno prije toga vježbanjem s utezima, rizici se pove­ćavaju. 

Naročito valja znati da je najkraći oporavak poslije ozlje­de ligamenata dva mjeseca i to ako nema drugih oštećenja zglobnih struktura. Zato je prevencija neophodna, a planira­nje trenažnih opterećenja najvažnija je njena sastavnica. Posebnu pažnju trebalo bi ob­ratiti mladim sportašima čije je tijelo još u razvoju i čiji je lokomotorni sustav izrazito osjet­ljiv. U njihovoj dobi, fitnes ne bi smio biti korišten isključivo kao mjesto za povećanje snage, već kao poluga koja će umanjiti stres izazvan osnovnim spor­tom, zatim pružiti kompenzaciju tijelu tijekom rasta (n­aročito u unilateralnim spor­tovima poput tenisa), te na kra­ju, a možda i najvažnije, biti način za sprječavanje, a ne iza­zivanje ozljeda. Da bi sve te svo­je zadaće učinilo, vježbanje s utezima mora biti dobro is­planirano, ako je ikako moguće individualno programirano, te terminima u danu ili tjednu postavljeno tako da ne interferira s ostalim segmentima trenažnog procesa. Takav kompleksan zadatak valja prepustiti stručnjaku, najbolje diplomantu fakulteta za fizičku kulturu, ili alternativno fizioterapeutu koji je specijalizirao rad u fitnessu. Ni u kom slučaju ne valja ostaviti mlade ljude da po teretani rade što ih je volja i na način kako njima najviše odgovara.