17.11.2005.
Teretana
Prije nekoliko je dana na jednoj od dvije naše nacionalne komercijalne televizije, u udarnom terminu dnevnika, osvanula reportaža drugoj strani medalje svih onih koji pohode teretane. Pa je tako novinar našao za shodno opisati nekoliko životnih priča mladih ljudi koji su se više ili manje svojom krivicom ozlijedili u teretani. I sada, ja razumijem da televizija živi od negativnosti i loših vijesti. Isto tako razumijem da to jedan mali tekst u jednom riječkom tjedniku neće promijeniti. No, umjesto da autor na kraju upre prstom u te mlade ljude i kaže kako su oni pravi primjer toga da valja trenirati pod nadzorom, a ne samostalno, on naprosto rezimira kako je teretana jedno zlo i naopako mjesto (iako ne baš tim riječima) i želite li proći neozlijeđeni, valja ju izbjegavati u širokom luku. Nepotrebno je reći da u istoj reportaži nije došao do riječi niti jedan fitness trener, ili zaposlenik u bilo kojoj od zagrebačkih teretana, a tamo ih ima gotovo na svakom koraku. Jednostavna je činjenica da je teretana tek poluga kojom ostvarujemo neki od mogućih ciljeva. Ako se kod kuće porežete nožem pri rezanju kruha, sigurno nećete okriviti nož, već svoju brzopletost ili nesmotrenost. Upravo je tako i u bilo kojem drugom aspektu života, pa tako i u teretani. No, važno je naglasiti da svaka fizička aktivnost, pa tako i vježbanje sa utezima ima svoje opasnosti koje se lako mogu izbjeći pravilnim i obzirnim radom. Ali, tu dolaze na svjetlo dana svi drugi problemi vezani za brzinu života i nastojanje da se određeni ciljevi dosegnu prečicama, umjesto redovnim putem. Otvorite li bilo koji časopis i zagledate li se u reklame, vidjeti ćete da je jedan dobar dio njih okrenut savjetima o poboljšanju vlastitog fizičkog izgleda. Isto je i sa televizijom. Na onoj komercijalnoj sa početka priče, vrte se reklame o gubitku mnogo kilograma u malo vremena, koristeći se određenim preparatom, kao i o dobivanju sjajnih mišića u samo nekoliko tjedana koristeći se nekom od kućnih sprava za vježbanje. Upravo taj reklamni presing, koji vam govori da se sve može riješiti za samo mjesec ili dva, dovodi mnoge ljude u zabludu. Neke je razočarala činjenica da će morati provesti više mjeseci u teretani ili drugoj fizičkoj aktivnosti e ne bi li svoj izgled poboljšali onoliko koliko žele. Mnogi su od njih potražili prečice. Većina je bila sretna i prošla sa neuspjehom, ili čak kojom kilom viška. Manji broj nesretnika završio je ozlijeđen, a poneki i sa ozbiljnijom bolešću koja se mogla spriječiti. Sve u svemu, za sve je potrebno vrijeme, a za mnoge stvari, poput promjene fizičkog izgleda i promjena navika. No, većina nas nije spremna na takav drastičan korak. Sviđaju nam se ćevapi i hamburgeri i nikako ih se ne bi htjeli odreći. S druge strane, sviđalo bi nam se i sportski oblikovano tijelo bez viška masti. No, kako to u stvarnosti ne ide zajedno, neumorno tražimo načine da pomirimo svoje krajnosti. Na kraju, ostajemo razočarani ili ozlijeđeni. Zlouporaba steroida i njima sličnih supstanci, a sve sa ciljem bržeg povećanja mišićne mase, poseban je problem, naročito među mlađom populacijom. Ne mogu dovoljno istaći koliko to može biti pogubno za zdravlje kratkoročno, ali i dugoročno. Valja razumjeti kako se do cilja uvijek i neizostavno brže i sigurnije stiže s vodičem koji zna put, umjesto samostalim traganjem. Znam da vrlo prihvatljivo mogu djelovati brzopotezno naučeni programi vježbanja iz specijaliziranih tiskovina. No njihova je vrijednost mala. Stoga, ako niste do sada vježbali, ili nemate dovoljno iskustva u tom području, bez obzira radi li se o teretani, plivanju, trčanju, ili bilo čemu drugome, potražite savjet i vodstvo stručnjaka, te izdvojite dovoljno vremena za postizanje postavljenog si cilja.
Izdvojeni članci
Imam parcijalnu rupturu ukrštenih ligamenata i manju povredu meniskusa, koliko je vremena potrebno da se to zaliječi? I na koji način?
Fizioterapeut
Pitanja čitatelja: Što nakon puknuća čašice koljena?
Prije dva dana kćerku mi je udario auto pri čemu je zadobila ozljedu napuknuća čašice na koljenu. Jučer je bila operacija. Što trebamo dalje da bi imala što manje posljedica?