Zanima me ispitivanje stanja snage mišića na izokinetičkom aparatu koji imate. Unazad 8 god. sam operirala lumbalni dio kralježnice i trebala bih prije vježbanja ispitati stanje muskulature, barem tako mislim.
Izokinetičko testiranje donjeg dijela leđa izgleda ovako: zagrijavanje i razgibavanje, nekoliko opružanja i pregibanja trupa s umjerenim opterećenjem, a potom nekoliko ponavljanja MAKSIMALNOM snagom. Tako se dobiju vrijednosti maksimalne snage mišića trbuha i leđa.
Dva su velika problema s tim postupkom.
1. Pri testiranju većina stresa biva prenesena na intervertebralni disk i male zglobove. Upravo iz tog razloga, pri testiranju mišića lumbalne kralježnice imamo statistički najveći rizik od pojave akutne križobolje, čak i kod prethodno zdravih subjekata, što smo i vidjeli u praksi nakon testiranja u drugim ustanovama.
2. Ako postoji bolnost u križima, i/ili je nedavno bila akutna križobolja ili operacija, strah od boli ili pokreta, ograničit će snagu s kojom pacijent pristupa testiranju, što će reći da testiranje neće proizvesti validne informacije.
Pojednostavljeno, izokinetičko testiranje mišića donjeg dijela leđa je visokorizično i generalno beskorisno. No, moguće je procijeniti stanje mišića trupa praktički bez rizika i to jednostavnim posturološkim pregledom, dakle procjenom pozicije koje tijelo zadržava u opuštenom stanju prilikom stajanja. To je usporedivo s vizualnom procjenom koja je guma ispumpana na automobilu. Nije posve precizno, ali određuje koju treba prvo napumpati, kako bi auto vozio bolje i stabilnije. Takav pregled uključuje i procjenu mobilnosti zglobova i živca, te stanja drugih segmenata i po njemu moguće je sastaviti individualni program vježbi s relativno preciznim smjerom aktivacije mišića, uz maksimalnu redukciju rizika od novih ozljeda.
Izokinetičko testiranje snage mišića natkoljenice (prednje i stražnje lože) može se koristiti kao posredna informacija o napretku (snaženju), a uz visoku dozu sigurnosti.
