Tetanus, u narodu još poznat kao "zli grč", je teška bolest ljudi i nekih životinja. Do infekcije dolazi putem ozlijeđene kože, u mirnodobskim uvjetima su najčešće pogođeni ratari, a u ratnim vojnici. Tetanus je proširen po čitavom svijetu. Nakon što spore inficiraju ranu, ukoliko tamo postoje povoljni uvjeti (nekroza, piogene bakterije - nedostatak kisika), pretvaraju se u vegetativni oblik, koji stvara taj izrazito jak toksin. Toksin se širi živcima i krvlju. Male količine toksina se šire regionalnih živaca i dovode do lokalnog tetanusa. Veće količine, dolaze do svih mišića i odatle opet putem živaca odlaze u kralježničku moždinu, i moždane živce te nastaje tzv.generalizirani tetanus. Simptomi tetanusa Inkubacija traje od dva dana pa sve do nekoliko mjeseci. Prvi simptomi su ukočenje mišića uz lagano povišenje temperature. Najranije dolazi do ukočenosti mišića za žvakanje tako da bolesnik teško otvara usta (trismus),javlja se ukočenost muskulature lica karakteristični , stalni ukočeni smiješak…Potom dolazi do grčenja leđne muskulature, i bolesnik leži savijen u luku prema natrag. Zahvaćenost muskulature prsnog koša i trbuha dovodi do smetnji u disanju. Kako se javlja grč dišne muskulature dolazi do prestanka disanja i smrti.. Opisana klinička slika je generalizirani oblik tetanusa, no razlikujemo i lokalni tetanus. Karakteriziran je ukočenošću mišića samo u području ozljede (npr. ukočenost mišića noge kod ozljede na nozi). U slučaju ozdravljenja grčevi postupno prestaju, kao i ukočenost koja nestaje za nekoliko tjedana. Kod teških slučajeva smrt nastupa već prvog tjedna, najčešće uslijed ugušenja ili zbog centralno /moždano/ uzrokovane visokom temperaturom i poremećajima svijesti. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike a smrt kao posljedica tetanusa je oko 50%, najviši kod starijih osoba, djece i ovisnika o drogama. Liječenje Terapija tetanusa je kompleksna: kirurška obrada rane,antibiotska terapija…te terapiju imunoglobulinima kao i tetanusnim anatoksinom ,što je sve domena više različitih specijalista specijalista u jednoj bolničkoj ustanovi. Prevencija Stoga, zaštita od tetanusa je izuzetno bitna, mada se mnogi pitaju zašto uvijek i stalno liječnici pitaju da li je netko cijepljen i kada je cijepljen posljednji put. Najčešća je tzv. aktivna imunizacija koja se provodi dvokratnim davanjem tetanusnog anatoksina u razmaku od mjesec dana. Nakon 6 mjeseci je potrebno dati još jednu tzv. stimulirajuću dozu, koja dovodi do jakog porasta antitijela u serumu. Docjepljivanje je potrebno svakih 5 - 10 godina.