Bavim se karateom 12 godina. Treniram 2 puta dnevno. Pred tjedan dana na laganom treningu trčanja zabolio me skočni zglob s unutarnje strane. Nisam mogla nikako stati punom težinom na prste, a i boli me kad primičem prste sebi. Rekli su mi da se vjerojatno radi o puknuću ili istegnuću tetive tibialis posterior. Imam dosta spuštena stopala, a ne nosim uloške! Kakvo je liječenje? Već tjedan dana ne treniram, jer je bol jaka.
Prije svega važno je utvrditi radi li se o puknuću ili istegnuću. U koliko se radi o potpunoj rupturi (što kod vas vjerojatno nije slučaj), tada je operacija neizbježna. U koliko je riječ o djelomičnom puknuću ili upali tetive mišića kojeg nazivamo tibialis posterior, tada je vrijeme za adekvatno liječenje koje ima nekoliko svojih koraka.
Tetiva spomenutog mišića smještena je sa unutarnje strane potkoljenice, ide iza medijalnog maleola (unutarnje „kičice“), te se hvata za kosti stopala. Funkcija ovog mišića i njegove tetive je pomaganje u pokretu hodanja po prstima, te u pokretu uvrtanja stopala prema unutra. Tako su i simptomi njene upale ili istegnuća vezani za bolove ili nemogućnosti pri pokušaju izvođenja spomenutih kretnji.
Prvi dio liječenja svakako je smirivanje akutne faze upale. Za to je najbolje postavljati hladne ili ledene obloge na bolno mjesto svakih nekoliko sati po desetak minuta, te prvih nekoliko dana mirovati i nastojati ne hodati puno. Odmah potom valja napraviti odgovarajuće ortopedske uloške sa potporom za uzdužni svod stopala. To bi trebalo smanjiti stres na spomenutu tetivu prilikom hodanja. U isto vrijeme valja započeti odgovarajući fizioterapijski tretman. On se pri ovoj dijagnozi sastoji od liječenja ultrazvukom, laserom, pulsnim magnetskim poljem, eventualno elektroterapijom, a sve u cilju ubrzanja cijeljenja oštećene tetive. Po smirivanju jake bolnosti, slijedi kinezioterapija, sa ciljem jačanja ne samo mišića tibialis posteriora, već i kompletne muskulature potkoljenice i natkoljenice, a sa ciljem stimulacije pomagača, koji će na sebe preuzeti dio posla koji obavlja tibialis. Na kraju, a naročito u sportaša valja učiniti i usmjerenu predpripremu, koja mora dovesti ozljeđeni ekstremitet u punu sposobnost za skok/doskok/kick splet kretnji, naročito u karateu.
Na žalost, liječenje ove ozljede nije brzo. U koliko se radi o jačoj distenziji ili parcijalnoj rupturi, ono može trajati i više tjedana, pa i mjeseci do potpunog oporavka. U koliko do njega ne dođe i nakon razumnog vremena i adekvatno provedenog liječenja, tada je moguće pokušati i terapiju udarnim valom. Kao prevencija budućeg ozljeđivanja može se upotrijebiti i tehnika tapinga (bandaže). Kod ove ozljede zaista ne preporučam samoliječenje, jer je mogućnost pogreške uistinu velika.
