Dakle, neosporna je činjenica da volimo gotove recepte. "Boli vas ovje? Onda učinite ovo!" Bez previše objašnjavanja o tome kako "ovo" djeluje i što se tada u tijelu događa. Osim toga, većina nas (uključujući ovdje i moju malenkost) ima silnu potrebu za barem malo misticizma. Kao da nije dovoljno što školovanje današnjih liječnika traje desetljećima, već imamo potrebu da oni u isto vrijeme budu na neki način i Šamani. Ako, pak oni to ne mogu ili neće biti (što je sasvim razumljivo), potraga za mističnim i nadnaravnim kreće dalje. Teorija o energetskim centrima, ili čakrama, vrlo je raširena. Ukratko, ona se zasniva na vjerovanju da tijelo posjeduje određene energetske centre koji upravljaju svim tjelesnim i umnim funkcijama čovjeka (i životinja). Bilo kakav poremećaj u funkciji tih čakri dovodi do premećaja ili bolesti. Tako je cilj održati ravnotežu unutar tog tijeka energija, ako se želi očuvati zdravlje, ili pak ponovno uspostaviti balans, ako je posrijedi liječenje. Originalno, ovo je vjerovanje poteklo sa istoka, najvjerojatnije iz Indije, mada i u Judaizmu ima naznaka sličnog pogleda na ljudsku fiziologiju (tamo riječ Sefirot označava čakru). Yoga se kao sustav bazira upravo na teoriji čakra i tijekova energije, a i akupunktura je izrasla iz sličnog duhovnog nasljeđa. Kada danas pogledamo na položaj glavnih čakri, onda je teško previdjeti da su njih drevni mistici smjestili u blizinu žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, poput nadbubrežne, tiroidne, spolnih žlijezda, hipofize i epifize, a široko je poznata činjenica da hormoni tih žlijezda ustvari upravljaju našim metabolizmom. I tako teorija energija u stvari dobiva podlogu u spoznajama o tijekovima i djelovanju hormona. Naravno, sasvim je drugo pitanje može li se i na koji način fizičkim vježbanjem utjecati na rad tih žlijezda, odnosno čakri u smislu liječenja ili spriječavanja bolesti. Meni dostupni znanstveni radovi na tu temu vrlo su proturiječni, pa je teško izreći konačan sud. Vrijeme i nova istraživanja vjerojatno će osvijetliti i ovaj segment ljudske fiziologije. U posljednje vrijeme sve se češće susrećem sa ljudima koji rade vježbe zasnovane na teoriji čakri. Vrlo je popularan sustav "pet Tibetanaca". Na moje stalne upite o čemu se tu radi, jedna mi je poznanica donijela fotokopiranu knjigu upravo o njima. Moram reći da sam se izvrsno zabavio čitajući je. Za nekog poput mene, tko uživa u svim oblicima fantastike i znanstvene fantastike bila je to odlično štivo. Ne želeći se ovdje upuštati u raspravu o tome da li tih 5 vježbi uistinu usporava starenje i vraća mladost, reći ću tek nekoliko čisto stručnih opaski. S obzirom da taj sklop vježbi radi mnogo ljudi, svih dobnih skupina, a vrlo često i oni sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, potreban je izniman oprez. Za razliku od drugih tipova vježbanja, poput yoge, ovdje nema sustavnog hoda od jednostavnijih i lakših vježbi prema težim i kompliciranijim, već se povećava broj ponavljanja u svakoj vježbi. Neke od njih iznimno su veliki rizik za ljude koji već imaju akutne ili kronične bolesti kralježnice, bilo vrata ili križa, a uopće ih ne preporučam ljudima sa povremenim ili stalnim vrtoglavicama, cirkulatornim glavoboljama ili oštećenjima centra za ravnotežu. Jasno mi je da izraz "fontana mladosti", kako pisac naziva ovaj sklop vježbi, zvuči iznimno primamljivo, no ipak svima vama koji već patite od određenih smetnji toplo preporučam da se prije no što započnete vježbanje posavjetujete sa vašim liječnikom ili fizioterapeutom. To nikako ne znači da spomenuti sklop vježbi ne smijete raditi uopće, naprotiv. Tek je stvar u tome da se odredi početno opterećenje koje vam neće štetiti.