Ovdje su nestajali električni vodovi, dijelovi željezničkih pruga pa čak i spomenici. Ako tim nekima to nije bio problem odnijeti, smilju se crno piše.
Proteklih nekoliko tjedana, u ljetnim mjesecima, novine vrište o strašnom ekocidu. Netko, ili još bolje, grupe nekih, nekontrolirano beru smilje po našim otocima i planinama uz more.
Zašto?
Navodno, neke farmaceutske tvrtke otkupljuju ovo aromatično bilje, i za to nude dobru cijenu. Dovoljnu da se grupe nekih ljudi sjure u primorske krajeve. Kupanje je dodatni bonus.
A kako su u Hrvatskoj, od sličnih tih grupa nekih već ranije nestajale čitave željezne konstrukcije (po također dobroj cijeni po kilogramu) za očekivati je da ovo neće stati dok ne nestane smilja.
Ovdje su nestajali električni vodovi, dijelovi željezničkih pruga pa čak i spomenici. Ako tim nekima to nije bio problem odnijeti, smilju se crno piše. Doduše, bilo je slučajeva kada je nekoga, dok je krao električne vodove pod naponom, ubila struja, ali bili su rijetki. Smilje, nažalost, nema nikakvu zaštitu. Niti je teško i glomazno, niti po njemu u svakom času može proći ubojiti vlak, niti njime kolaju tisuće volti. Ne. Smilje… miriše.
Jedino što bi eventualno moglo zaštiti nesretne biljke su vremensku uvjeti. Početkom ljeta, imale su sreću, koja će se kasnije pokazati kao velika nesreća. Gotovo čitavog srpnja padale su velike i nezapamćene kiše i te kiše su toliko utjecale na život ovoga kraja da je to razdoblje dobilo i ime: srpanjska rupa. Iako su gotovo upropastile hrvatski turizam, kiše su vrlo povoljno djelovale na rast smilja. Obilje vode, nakon kojih su slijedila sunčana razdoblja, toliko su pogodovala biljkama naviklima na ljetnu sušu da su se omesnatile i rascvjetale kao nikada do sada. Naši otoci i priobalje bili su zeleni i žuti od cvjetova bilja koje je svoje gene željelo proširiti na što veći bogom dani teritorij. Možda tako bude i sljedeće godine. I sljedeće. I sljedeće. Treba se proširiti što prije, da ovdje ne budu polja kadulja ili ne daj bože stabla bagremova, umjesto žutoga smilja.
No, upravo takvo izraslo smilje privuklo je neke berače kao što ih privlači čisto željezo, ili još bolje, prvoklasni bakar.
Hrvatske šume kažu da su oni svoje dozvole uredno prodali i da ti neki ljudi to imaju pravo brati. Smilje nitko nije ništa pitao. Jer smilje ne govori.
