E, pa pretekli su me! Toliko je pisanja bilo o Maharišiju, Društvu za primjenu Transcendentalne meditacije i svemu što ide uz to, a posebno o njihovom projektu izgradnje centra na Cresu, da je svako daljnje objašnjavanje suvišno. Tako ću i ja malo izmjeniti svoje planove, pa umjesto o samom učitelju, napisati ću nešto o njegovu (i ne samo njegovu) učenju. Sudeći po posljednjoj ljestvici najprodavanijih lijekova u Hrvatskoj, mi smo nacija koja uvjerljivo najviše pati od invazije bakterija i najrazličitijih oblika nervoze, što će reći da najviše i trošimo antibiotika i sedativa. Nedavno, u jednoj ljekarni blizu centra grada u povjerenju mi je ljekarnica rekla da je samo za to prijepodne prodala nekoliko paketa Andola, jedan multivitamin, dvije paste za zube i 40 (slovima četrdeset) pakiranja Praxitena. Dakle, žongliranje sa Praksićima (kako ih od milja zove jedna moja susjeda), postao je najmasovniji nacionalni sport i vjerujem da je samo pitanje dana kada će ga pod svoje okrilje primiti i HOO (Hrvatski olimpijski odbor). Opravdanja za tolikom potrošnjom sedativa je mnogo, od nezaposlenosti i općenito socijalne nesigurnosti, preko osobnih problema i tragedija pa sve do svakodnevnih, više ili manje stresnih situacija, koje ne možemo svladati vlastitim snagama. Instant pomoć ima svaka iole opremljenija kućna apoteka, a vrlo je dostupna i uzima se s nekoliko gutljaja tekućine, smirujući na nekoliko sati svu onu buku u i oko glave. Alternativa tome jest stručna psihološka ili psihijatrijska pomoć, kojoj smo zbog vlastitog kulturološkog nasljeđa još uvijek prilično neskloni. U toj situaciji možda su dobar izbor upravo vježbe za fizičko i psihičko opuštanje, kojih je danas sve više, a potvrđuju svoju djelotvornost i u mnogim znanstvenim studijama. Kako dakle, svijet oko nas ubrzava svakodnevno, a naše vlastite sposobnosti prilagodbe često nisu tolike da kompenziraju sav stres, nužno je naći protutežu svoj toj zbrci i metežu. A protuteža može biti samo odmor. Nekima je dovoljan poslijepodnevni drijemež, drugima dobra partija tenisa sa prijateljima, a oni treći ne mogu se stvarno opustiti ni u kojoj situaciji. Tada je stvarno važno naučiti se opustiti i barem na trenutak pobjeći od svakodnevice, ako nije moguće fizički, ono barem u mislima, što i jest smisao vježbi i tehnika relaksacije i njihova stvarna vrijednost. Danas ih ima mnogo, a većina vuče svoje korijene iz istočnjačke, a posebice indijske filozofije, naprosto stoga što se njima u tom dijelu svijeta oduvijek pridavao veliki značaj. Takva je i tehnika Transcendentalne meditacije, koju je na Zapad donio upravo Mahariši. Jednostavna za primjenu, posve nenaporna, bez nekih tjelesnih ili mentalnih predispozicija koje bi se zahtijevale kao uvjet za njeno prakticiranje, ona je našla plodno tlo sa obije strane Atlantskog oceana i mnogi milijuni ljudi potvrditi će njene dobrobiti u svojoj vlastitoj svakodnevici. A najbolje je što tu doista nema ništa mistično i mračno, ne radi se o nekoj sekti, već samo o tehnici dubokog opuštanja koja uz nešto redovitosti u primjeni, vrlo brzo smiruje onu tako neugodnu buku u glavi i za dosljedne praktikante predstavlja oazu mira i tišine koja je uvijek tu kada zatreba. Naravno, osim ove, postoje i druge tehnike, kao i druge škole u kojima se također uče vježbe za psihofizičku relaksaciju. Koju ćete Vi odabrati, zavisti će ponajprije o vašim vlastitim afinitetima. Ali prije no što posegnete za Praksićem, barem se zapitajte jeste li učinili sve drugo što je u vašoj moći prije no što dozvolite kemikalijama da upravljaju stanjem Vaše vlastite svijesti.