Jeste li se ikada zapitali koliko zapravo doktori uopće vjeruju farmaceutskim kompanijama i njihovim skupim istraživanjima? Da li je to povjerenje bezgranično ili sumnje ipak postoje? Pa, rezultati velikog istraživanja među engleskim liječnicima jako su me iznenadili. Dakle, 82% liječnika (kao i 2/3 pacijenata) ne vjeruje rezultatima kliničkih ispitivanja novih lijekova ako ih provode sami proizvođači (farmaceuti).
Znajući da gotovo sva takva ispitivanja redovito provode sami proizvođači, ispada da liječnici faktički ne vjeruju u današnju znanost. Onda krajnje rezultate istraživanja (lijekove) prepisuju pacijentima, iako dobrim dijelom ne vjeruju u sigurnost i efikasnost takvih proizvoda. Da konfuzija bude potpuna, oboljeli vjeruju tek mrvicu više.
Zašto je tome tako, možemo samo špekulirati. Zapravo, više uopće nije tajna da je ispitanost novih lijekova daleko lošija nego što to mnogi pretpostavljaju. Pravi dokaz o djelotvornosti ponekad i ne postoji. Bolesti je puno i gladno tržište progutat će sve.
Način postupanja oboljelih može biti bitno različit. Jedan dio ne vjeruje nikome osim ortodoksnoj medicini. Izliječili se tako ili ne, oni su potpuno uvjereni da ništa bolje ne postoji. Odnosno, sve izvan “službene struje” je prevara. Takvi se okupljaju po posebnim forumima, gdje su neistomišljenici, blago rečeno, neprijatelji.
Često će vam reći da je utjecaj prehrane na zdravlje i bolest minimalan te da su za većinu bolesti krivi loši geni. Nešto manje radikalni postupaju slično, makar (veća ili manja) skepsa nesumnjivo postoji. Ali, oni obično ne znaju za išta bolje niti se trude kako bi to saznali. Nekakva pasivna linija manjeg otpora. Takvi piju tablete protiv glavobolje po ustaljenoj navici, a ne po uvjerenju. Još naglašeniji skeptici ne robuju ustaljenim šablonama, već uvijek nastoje proširiti svoje vidokruge. Spremni su razmotriti i bioenergiju i travarstvo i sodu bikarbonu i ulje kanabisa. Ne odriču se ni lijekova na recept, ali nisu njihovi robovi. Doslovno obožavaju razgovore širokog spektra.
Zadnju grupu čine oni kojima je zalaženje u ljekarnu gotovo nepoznat pojam. Uživaju u onome što zovemo zdrava hrana, preziru Andole i Aspirine, čak i teže bolesti nastoje sanirati što prirodnije. Nikada ne napadaju one iz radikalnijeg spektra, ali slijede svoj put. Okolina im zna reći da bježe od napretka i da se približavaju pećini.
Ha, što bi uopće pokazalo detaljnije istraživanje o takvim “pećinskim” ljudima? Uopće ne dvojim što bi se dogodilo. Neki bi nakon 5 godina istraživanja zaključili da su savršeni, dok bi drugi znanstveno dokazali ludost.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
