Fizička aktivnost sama po sebi povećava napetost mišića, što nije loše, već poželjno. No, ta se napetost treba u kratko vrijeme nakon završetka vježbanja vratiti na minimum potreban za mirovanje. To činimo vježbama istezanja i relaksacije.

Čak ni u mirovanju, naši mišići nisu posve opušteni. Ta napetost koja postoji i u vrijeme potpune relaksacije naziva se tonus. On je tim važniji ako znamo da njegove promjene mogu iskus­nom liječniku i/ili fizioterapeutu ukazati na brojne poremećaje ili početak nekih vrlo ozbiljnih bolesti. Na njega se njega rijetko osvr­ćemo, kao što se rijetko osvrćemo na činjenicu da nam je tjelesna temperatura 36°C, sve dok se ona ne poveće, ili ne daj Bože sma­nji. Tako i na tonus ne obra­ćamo pažnju sve dok se s njim ne dogode neke promjene.

Svrha tonusa je slična kao i svrha minimalnog rada motora kada stanemo sa automobilom na semaforu. Iako se ne krećemo, motor ipak radi, ne bi li bio spreman prihvatiti dodavanje gasa i kretanje onda kada to od njega zatražimo. Isto je i s mišićima, koji djeluju kao motor, a tonus je njihov minimum, s tom razlikom da mišiće upalimo prije rođenja i ne gasimo ih sve do smrti. Ako ih već ne aktiviramo dovoljno, tu je tonus koji će održavati njihovu minimalnu snagu i spremnost da se pokrenu kada god je to potrebno. Njime up­ravlja vegetativni živčani sus­tav, što znači da mu je kontrola posve nesvjesna. Ali, kada se ukaže potreba, može se indirektnim putem utjecati na povećanje ili sma­njenje tonusa. 

Isto tako moramo znati da je tonus i individualna ka­rakteristika. Postoje ljudi kojima je on prirodno jači ili slabiji, zatim oni koji ga svojom aktivnošću tijekom vremena svjesno mijenjaju (ak­tivni sportaši na primjer). Ali postoje i stanja koja mijenjaju tonus sasvim ne­željeno i neprimjereno, te ako dugo traju mogu uzro­kovati niz neugodnih problema.

Jedan od takvih pore­mećaja jesu i degenerativne promjene na kralježnici. Mi­jenjanjem svog položaja i oblika, kralješci ili hrskavični diskusi mogu izvršiti pritisak na živac ili više njih i tako, osim bolova i trnjenja, pro­uzročiti i povećanje tonusa okolnih mišića. To stanje postaje opasno ako traje su­više dugo, jer tvrđi mišići usporavaju krvotok žilama koje prolaze kroz njih, te na taj način uzrokuju i novi porast tonusa čineći zača­rani krug iz kojeg je teško izaći.

Fizička aktivnost sama po sebi povećava napetost mi­šića, što nije loše, već po­željno. No, ta se napetost treba u kratko vrijeme na­kon završetka vježbanja vra­titi na minimum potreban za mirovanje. To činimo vježbama istezanja i relaksacije, što sportaši rekrea­tivci najčešće zaboravljaju. Takvo stanje usporava oporavak organizma i ostavlja previše prostora ozljedama koje se javljaju kao zbroj mikrotrauma u dužem vremenskom periodu, pa nije rijetkost da ljudi pričaju ka­ko im je "pukao mišić iz čis­tog mira". Neće biti baš iz čistog mira. Subjektivno se povećani mišićni tonus javlja kao osjećaj napetosti i zategnutosti u nekom dijelu tijela, najčešće ekstremitetima i kralježnici, a rjeđe i u cije­lom tijelu. Stoga svakako stoji preporuka da tu na­petost ako traje nekoliko tjedana ili mjeseci treba izvesti na čistac i biti posve siguran što je uzrokuje. Naj­češće je ipak riječ o banalnim problemima koji se lako liječe i rješavaju. Rjeđe se radi o oboljenjima koja zah­tijevaju hitno i temeljito li­ječenje, a povećani je tonus samo prvi njihov simptom. Zato zatražite savjet.