Toplinska izolacija vanjskog zida podrazumijeva dodavanje termoizolacionog sloja s vanjske strane, a samo u iznimnim slučajevima s unutarnje strane zida.
Ovu mjeru je uvijek dobro predložiti kada ne postoji nikakva termička zaštita vanjskih zidova. Toplinska izolacija vanjskog zida podrazumijeva dodavanje termoizolacionog sloja s vanjske strane, a samo u iznimnim slučajevima s unutarnje strane zida (najčešće kod objekta čija je fasada pod zaštitom konzervatora i čije bi prekrivanje slojem izolacije narušilo autentičnost objekta).
Prije definiranja vrste i debljine termoizolacionog sloja, potrebno je snimiti specifične detalje fasade (otvore, oluke, nadstrešnice, terase,...) kako bi se u kasnijim proračunima vodilo računa o tretmanu istih s adekvatnim slojevima i dimenzijama.
Najveći gubici topline kroz vanjsku ovojnicu su:
- kroz vanjske zidove
- prozore i vanjska (balkonska) vrata
- kroz krov iznad grijanog prostora ili plafon zadnje grijane etaže
- kroz podove prema tlu.
Najveće uštede se ostvaruju primjenom sanacije prvih dviju dijelova građevine. Sanacijom krova ili plafona također se postižu značajne uštede pogotovo kod nižih objekata. Mjera sanacije poda prema tlu je najskuplja mjera, očekuju se najmanje toplinske uštede, a povrat je najdulji, te se kao mjera rijetko primjenjuje.
Ugradnja termoizolacionog sloja s unutarnje strane zida je nepovoljna sa strane građevinske fizike zbog:
- povećanog financijskog troška zbog rješavanja problema difuzije vodene pare,
- strožih protupožarnih zahtjeva,
- gubitak korisnog prostora,
- povećani financijski troškovi izmještanja instalacije,
- gubitak termičke mase zida
- nizak toplinski kapacitet i inercija,
- nezaštićenost vanjskog zida prema hladnijoj strani,
- toplinski mostovi ostaju „neriješeni“.
Izbor termoizolacije, osim lokalnih mikro uvjeta, tradicionalnosti rješenja, te ostalih specifičnih zahtjeva, kao i cijene, najvažnije je da se ispune slijedeći zahtjevi:
- niska termoprovodljivost,
- niska apsorpcija vode i vlage,
- paropropusnost,
- vatrootpornost.
Ponuda toplinsko izolacijskih materijala na tržištu je raznolika, a možemo ih podijeliti na anorganske i organske materijale. Od anorganskih materijala najviše se koriste mineralna (kamena) vuna, dok je među organskim materijalima najpopularniji ekspandirani polistiren ili stiropor. Kod toplinske izolacije također treba voditi računa o materijalima koji imaju visoke toplinske karakteristike kao što su porozirana termo opeka i probeton („siporeks“).
