Procjena investicije ovisi o vrsti i debljini izolacije koja se može predložiti u mjeri, cijeni rada za ugradnju iste, te troška dodatnih radova, materijala i opreme kako bi se predložena mjera mogla uspješno i kvalitetno izvesti. Svakako bi trebalo voditi računa o dostupnosti materijala na našem tržištu.
Toplinski gubici kroz građevni element ovisi o slojevima tog elementa, pozicije u odnosu na stranu svijeta i koeficijentu toplinske provodljivosti građevnog elementa.
Važno je razlikovati pojmove koeficijent toplinske provodljivosti (?) [W/mK] od koeficijenta prolaska topline (U) [W/m2K].
Prvi pojam je definiran kao količina topline koja prođe u jedinici vremena kroz sloj materijala površine 1 m2, debljine 1 m kod razlike temperature 1K.
Drugi, bitniji, je definiran kao količina topline koju građevinski element gubi u 1 sekundi po m2 površine kod razlike temperature 1K.
Što je koeficijent prolaska topline manji, to je toplinska zaštita objekta bolja. Npr., za neizolirani zid od šuplje opeke debljine 19cm (U) iznosi 1,67 [W/m2K] gubici okvirno iznose 134 kWh/m2 zida (ovisno o kojoj regiji). U slučaju izolacije istoga sa 10 cm mineralne vune (U) iznosi 0,32 [W/m2K] a gubici okvirno iznose oko 26 kWh/ m2 zida. Vidljivo je da smanjenje gubitaka, kroz vanjski zid, iznosi oko 80%.
Kod neizoliranog armirano-betonskog zida (najčešći građevni element nebodera u našem gradu) taj odnos je još izraženiji te se smanjuje koeficijent prolaska topline sa U=3,20 [W/m2K] na U=0,35 [W/m2K].
Osim mineralne vune postoje drugi termoizolacijski materijali koji se upotrebljavaju za toplinsku izolaciju vanjskog zida. Prije svega treba voditi računa o drugim uvjetima koje isti mora zadovoljiti, kao što su vrijednost U, faktor otpora difuziji vodene pare, vatrootpornost, te konačno relativni trošak.
Najčešći termoizolacijski materijal koji se koristi je ekspandirani polistiren (EPS), poznatiji kao „stiropor“, zatim slijede ekstrudirani polistiren (XPS), poznatiji kao „stirodur“, zatim slijede tvrda poliuretanska pjena (PU), slama, ekspandirani perlit (EPB) i drugi.
Procjena investicije ovisi o vrsti i debljini izolacije koja se može predložiti u mjeri, cijeni rada za ugradnju iste, te troška dodatnih radova i materijala i opreme kako bi se predložena mjera mogla uspješno i kvalitetno izvesti.
Svakako bi trebalo voditi računa o dostupnosti materijala na našem tržištu.
Dva su načina ugradnje termoizolacije sa vanjske strane. Kompaktnu (neventiliranu) fasadu („demit“) karakterizira priljubljenost završnog zaštitnog sloja za termoizolaciju. Kod ventilirane fasade posljednji završni sloj pričvršćuje se odgovarajućom potkonstrukcijom na nosivi dio, tako da između zaštitne obloge i termoizolacije postoji sloj zraka kojim se fasada ventilira. Prednost je u isušivanju viška vlage iz zida kao i hlađenje ljeti, a zimi je mana u dodatnom pothlađivanju zidova. Tako da se ventilirane fasade više koriste u primorskim krajevima.
