Dilatacija (proširenje) i torzija (uvrtanje) želuca je po život opasno stanje koje zahtjeva što hitniju intervenciju veterinara. Radi se o perakutnom stanju gdje je potrebno hitno započeti liječenje, iako je unatoč pravovremenoj intervenciji mortalnost relativno visoka. Torziji želuca uvijek prethodi dilatacija. Mali štenci često gutaju zrak dok jedu i kod njih također dolazi do dilatacije želuca, ali ona obično prođe sama od sebe. Kod velikih pasa priča je drugačija pa svaka dilatacija može biti po život opasna.
Pasmine pasa predisponirane za ovo stanje su prvenstveno psi velikih pasmina koji imaju relativno uzak i dubok prsni koš. Njemačka doga, irski seter, veliki šnaucer, veliki hrtovi, boxeri, njemački ovčar. Do dilatacije i torzije želuca može doći i kod pasa drugih pasmina, no kod nabrojenih je to najčešće.
Ni psi malih pasmina nisu pošteđeni, posebno oni bačvaste građe kao što su škotski terijeri.
Do dilatacije i torzije dolazi zbog više različitih etioloških faktora, ali može se zaključiti da do problema dolazi kada je prisutan poremećaj motiliteta želuca i to kod predisponiranih pasa.
Zapravo dolazi do akumulacije plinova u želucu koji su po svojem sastavu vrlo slični atmosferskom zraku pa se pretpostavlja da gutanje zraka tokom jela (posebno lakomi psi) također igra ulogu u nastanku dilatacije želuca.
Do nakupljanja plinova dolazi vrlo naglo, tako da vlasnici odmah primijete da se pas “napuhao”. Oboljeli pas odjednom postane izuzetno nemiran, hoda po stanu, ozire se oko sebe, ne može se smjestiti. Prisutna je i jaka bol u trbuhu pa nerijetko cvile. Bol uzrokuje strahovito rastezanje stijenke želuca. Pas pokušava povraćati, međutim uspijeva izbaciti samo malo sline, jer je želudac okrenut pa su ulaz i izlaz iz želuca zatvoreni, a u njemu se nakupljaju plinovi zbog kojih želudac zauzme praktički cijelu trbušnu šupljinu. Svi ovi simptomi razviju se u roku od dvadeset minuta. Dilatirani želudac pritisne na velike krvne žile u trbušnoj šupljini pa je onemogućen povrat venozne krvi u srce, što značajno smanjuje količinu krvi koju će srce ispumpati u arterije. Sam želudac ne dobiva dovoljno krvi pa na njemu odmah počinje odumiranje tkiva te nastaju jaka oštećenja želučane sluznice. To stvara idealne uvjete za razvoj bakterija te endotoksičnog šoka.
Važno je znati da se svi ovi procesi mogu razviti u vrlo kratkom vremenskom periodu, a da bi bili zaustavljeni, potrebno je prije svega kompenzirati šok nadoknadom tekućine intravenski te želudac vratiti u normalan položaj ili ako to trenutno nije moguće, onda barem ispustiti plinove kako bi se omogućilo ponovno uspostavljanje cirkulacije.
Ukoliko je došlo samo do dilatacije želuca ponekad sondiranjem i ispiranjem želuca uspijemo spriječiti daljnji tok bolesti. Sonda će proći u želudac pod uvjetom da on nije zarotiran u toj mjeri da bi ulaz bio sasvim obstruiran. Ukoliko želučana sonda ne može propasirati u želudac neophodna je kirurška intervencija.
Vlasnicima pasa predisponiranih pasmina damo upute o hranjenju čim prvi puta dovedu štene na cijepljenje kako bi prevenirali eventualnu dilataciju i torziju želuca:
1. dajemo više manjih obroka tokom dana, obično su to dva do tri obroka dnevno te izbjegavamo bilo kakvu pojačanu fizičku aktivnost neposredno prije i nakon jela
2. ukoliko pas jede suhu hranu ona se mora davati namočena (osobno preporučujem da se dehidrat uvijek daje namočen)
3. zdjelicu s hranom stavimo na povišeno postolje tako da bi se reduciralo gutanje zraka tokom jela.
