Zaraza putem transfuzije sasvim je realna mogućnost. Prema američkim izvorima, 5-10% primalaca krvi zarazi se hepatitisom, ukoliko krv potječe od dobrovoljnih davaoca. (Naravno, kod plaćenih davaoca situacija je lošija.) To znači 230.000 novih slučajeva hepatitisa godišnje, samo u SAD. Razlog tome je NEPOSTOJANJE DOVOLJNO OSJETLJIVOG TESTA ZA DETEKCIJU AGENSA-UZROČNIKA BOLESTI. Odnosno, provjere su nesigurne i mogu dovesti do zablude. Zapravo, većina slučajeva hepatitisa C potječe od transfuzija krvi ili od višestruke upotrebe igala među narkomanima. Osim hepatitisa, transfuzije krvi podrazumijevaju i druge opasnosti. RIZIK ZARAZE JEDNIM OBLIKOM LEUKEMIJE (HTLV-1) 10 PUTA JE VEĆI OD RIZIKA ZARAZE HIV-om. Pogotovo ako uzmemo u obzir da primaoci dobivaju krv od (u prosjeku) 9 donatora. Transfuzije se direktno povezuju i s iznenadnim zatajivanjem organa (pogotovo kod velikih abdominalnih operacija), učestalim postoperativnim infekcijama i sa svojevrsnim odbacivanjem novo-uštrcane krvi. U javnosti vlada sasvim pogrešno mišljenje da je transfuzija dobrodošlo osvježenje, način uklanjanja bolesti i, općenito, poboljšanje kvalitete krvi. Praksa je ponekad uznemiravajuća... Izgleda da bolesnicima od raka transfuzija ne pruža naročitu pomoć. Štaviše, INICIRA DODATNO SLABLJENJE IMUNOLOŠKOG SUSTAVA, DJELUJE KAO OZBILJAN STRES TE UZROKUJE ILI UBRZAVA POVRATAK (ŠIRENJE) BOLESTI. Prema jednoj studiji, ponovno pojavljivanje raka larinksa bilo je 4 puta češće među pacijentima koji su bili podvrgnuti transfuziji tijekom operacije. Slabiji ishod (u odnosu na operacije bez transfuzije) uočen je i kod raka usne šupljine, pluća, crijeva i prostate. A to me nimalo ne čudi. POZNATO JE DA SU STRESNA I TRAUMATIČNA DOGAĐANJA SAMO ULJE NA VATRU U POGLEDU ŠIRENJA RAKA. Zračenje, zarezivanje, punkcija, uzimanje uzorka ili gnječenje tumoroznog tkiva samo su neki od ostalih efikasnih načina za razmah bolesti. (Znate li koliko prešanje dojki za vrijeme mamografije može biti opasno? A uzimanje sumnjivog uzorka? VEĆ MNOGI SU TAKVE RUTINIRANE POSTUPKE PLATILI GLAVOM.) Transfuzija samo crvenih krvnih stanica pokazala se nešto manje riskantnom. Osim (većinom, ali ne i uvijek) smanjene mogućnosti za preživljavanje, nus-pojave zbog tuđe krvi mogu biti gore čak i od ozbiljnih reakcija na lijekove. Iako uobičajne neželjene pojave uključuju osip ili vrućicu, NEKI ĆE ISKUŠATI I TEŠKE PROBLEME S PLUĆIMA, PONEKAD S FATALNIM ISHODOM. Smrtni ishod može imati i alergijske uzroke. Sve upućuje na jednostavan zaključak: KRV JE POPUT OTISAKA PRSTIJU... JEDINSTVENA, NEPRENOSIVA I STROGO INDIVIDUALNA. Sadrži mnoštvo antitijela i antigena, infektivne agense i mnoge druge elemente, koji već jesu ili još nisu otkriveni. To je daleko, daleko više od pukih krvnih grupa. Bez sumnje, krv je odraz nečijeg načina života, nečijeg mira i bijesa, nečije ljubavi, nečije patnje. Nečijeg zadnjeg obroka. MISLITE DA KRV 100-KILAŠA, BOGATA MASNOĆAMA, ODGOVARA SVAKOME? Da su potrebe za mineralima uvijek i za svakoga iste? Budite sigurni da je u vama sastav krvi, PRILAGOĐEN SAMO VAMA I SAMO VAŠIM POTREBAMA. Tuđa krv unosi popriličnu neravnotežu u izbalansirane odnose, koji se sigurno nikada neće moći u cijelosti iskopirati. Naravno, transfuzija eventualne vlastite ranije pohranjene (ili obnovljene) krvi puno je bolja solucija od igranja ruskog ruleta s tuđom krvi. Znam da je takva mogućnost više teorijske prirode, ali ne treba je apriori odbaciti. A ako još uvijek razmišljate o čistoj i, naprosto, idealnoj krvi, onda zasigurno živite u fikcijama, a ne u realnosti. Ukratko, bilo bi jako dobro kada bi transfuzijama krvi vratili status, koji im i pripada: urgentne situacije, a ne svakodnevna praksa. Slijedeći put: Antibiotska higijena