Transfuzija krvi zapravo je jednostavan oblik transplatacije organa. U ovom slučaju je organ krv koja sadrži crvena krvna zrnca -nosioce kisika, proteine potrebne za zgrušavanje krvi i trombocite. Krv prenosimo iz davaoca u primatelja kojem je ona potrebna zbog jedne od njenih nabrojanih funkcija. U našim uvjetima nemamo banku krvi za kućne ljubimce pa se cijela stvar bazira na ljudima dobre volje koji su spremni na poziv veterinara dovesti svog psa kako bi dao krv. Osobno uvijek zagnjavim prijatelje koji su srećom svi pasoljubci, a za donatore uvijek zovemo one koji imaju velike pse i to po mogućnosti mužjake. Ovom prilikom zahvaljujem svima onima čiji su psi na moj poziv spremno dali krv i spasili pse te usrećili njihove vlasnike koje nikada prije nisu vidjeli. Krv je u nekim slučajevima neophodna kako bi spasili život psu ili mački. Prvenstveno se tu radi o prometnim nezgodama ili drugim načinima ranjavanja gdje je ranjena životinja izgubila mnogo krvi. Drugi slučajevi su prolazna oboljenja krvotvornih organa, trovanja koja dovedu do krvarenja te teži operativni zahvati kod kojih očekujemo veći gubitak krvi. Idealan donator krvi je mužjak star od 2 do 8 godina, zdrav, težak barem 20 kilograma, a u obzir uzimamo i karakter psa. Mora biti kooperativan kako bi vađenje krvi bilo uspješno. Nisu svi psi strpljivi do te mjere da miruju sa iglom u veni dvadesetak minuta dok se vrećica sa krvlju napuni.Velike ženke također su dobri donatori, no bolje je ako su sterilizirene zbog gubljenja krvi prilikom tjeranja. Pas koji je prebolio piroplazmozu, dirofiraliozu ili erlihiozu ne može biti donator jer može prenjeti zarazu na primatelja. Kada govorimo o mačkama , poželjan donator je zdrav mužjak,star od 1 do 7 godina. Donatore kod mačaka obavezno predhodno testiramo na mačju leukozu i Fiv. Davanje krvi traje dvadesetak minuta i kod mačaka zahtjeva sedaciju davatelja.Kod mačaka krv uzimamo iz vratne vene, a kod većih pasa obično iz vene na prednjoj ili stražnjoj nozi. Psi obično doniraju oko 450 ml krvi, a mace oko 55. Psi imaju 8 krvnih grupa. Krvnu grupu ne determiniramo jer do transfuzijske reakcije dođe samo kod drugog davanja krvi, ako krvna grupa nije kompatibilna. Vrlo rijetko se događa da je jednom psu ili maci potrebna transfuzija krvi više puta tokom života. Obično se radi o hitnoj intervencji i spašavanju života , a za to nam je dobra bilo koja krvna grupa. Kada imamo psa koji je već dobivao transfuziju, moramo determinirai krvnu grupu. Kod mačaka je situacija drugačija.One imaju krvnu grupu A ili B ili pak AB. No problem je u tome što one mace koje imaju krvnu grupu A, imaju u serumu antitijela za krv grupe B pa do transfuzijeske reakcije može doći već kod prvog davanja krvi. Većina naših domaćih mačaka ima krvnu grupu A, sijamske sve imaju krvnu grupu A.Krvna grupa B česta je kod perzijskih mačaka, a krvna grupa AB iznimno je rijetka. Dakle ako dajemo transfuziju domaćoj mački ili sijamki velika je vjerojatnost da će biti sve u redu. Perzijske bi trebale dobiti krv od druge perzijske kako bi bili što sigurniji da smo pogodili pravu krvnu grupu.