Radila sam trbušnjake prije nego sam pročitala vaš članak o njima i nešto me presjeklo u donjem djelu trbuha, odnosno u području maternice i čulo se kao da je nešto tiho puknulo. Sada imam jake bolove i jedva se krećem. Možete li naslutiti što je to jer nisam još čula da se to nekome dogodilo. Da li bih se trebala zabrinuti ili je to nešto što će brzo zacijeljeti?
Nije rijetkost da vježbe za jačanje trbušnih mišića, popularni trbušnjaci, uzrokuju ozljede. Najčešće se radi o manjim istegnućima samih trbušnih mišića i to na njihovu prijelazu u tetivu. Rjeđe se događaju istegnuća samih tetiva ili njihovih hvatišta za kost. Rupture većih razmjera uglavnom su vezane za aktivne i profesionalne sportaše. Upravo sada na liječenju u Scipionu sa sličnom dijagnozom su jedna odbojkašica i jedan rukometaš.
Problem sa trbušnjacima je dvojak. Prije svega preveliki rakurs kretnji može postaviti sam mišić u gotovo nemoguću poziciju, u kojoj se gotovo nikad ne nalazi unutar svakodnevnih kretnji. Takav stres može uzrokovati njegovo ozljeđivanje. Drugi problem predstavlja uobičajeno „trzanje“ trupom pri izvođenju ovih vježbi, a sve u cilju postizanja što većeg broja ponavljanja. Na taj je način stres dodatno povećan i plodno je tlo za nastanak ozljede pripremljeno. U isto vrijeme, prevencija ozljeda trbušne muskulature pri vježbanju relativno je jednostavna i sastoji se od polaganog izvođenja pokreta, kao i svladavanja pravilne tehnike vježbanja, što uz stručno vodstvo zahtijeva tek desetak minuta.
Jednom ozlijeđeni, trbušni mišići sporo cijele. Obično je potrebno više tjedana za taj tjelesni proces, unutar kojeg vremena je nužno ako ne mirovati, a onda svakako poštediti trbušne mišiće većih fizičkih napora. Neke metode fizioterapije, poput lasera i ultrazvuka mogu ubrzati proces cijeljenja.
Istegnuća tetiva također sporo zacjeljuju. Osim sporosti, postoji i opasnost da sama ozljeda prijeđe u kronično stanje, te da se bolni sindrom nastavi i više mjeseci nakon same ozljede. U tom slučaju liječenje je kompleksno i dugotrajno.
Zbog svega toga savjet je da se svaka ozljeda u predjelu trbušnog zida adekvatno dijagnosticira, te potom procijeni potreba za liječenjem.
U aktivnih sportaša (profesionalaca ili rekreativaca) ozljede trbušne muskulature rijetko prođu bez liječenja. Osim liječenja potrebno je provesti i usmjerenu profilaksu, u smislu prevencije ponovnog ozljeđivanja trbušnih mišića, kao i prevencije ozljeđivanja preponskih, kao i butnih mišića, koji sudjeluju u pokretima trupa u svojstvu pomagača.
photo by robert van
