Trbušno-leđnim zidom nazivamo mišiće trbuha i donjeg dijela leđa, koji su i najodgovorniji za stabilizaciju lumbalnog dijela kralježnice, odnosno križa. Povećanje njihove snage obavezno je kod svih koji pate od kroničnih problema sa tim segmentom.
Da su mišići važni u održavanju stabilnosti naše kralježnice, to već jako dobro znamo. No, kako ih jačati, koje mišićne skupine posebno i na koji način, posve je druga priča. Trbušno-leđnim zidom nazivamo mišiće trbuha i donjeg dijela leđa, koji su i najodgovorniji za stabilizaciju lumbalnog dijela kralježnice, odnosno križa. Povećanje njihove snage obavezno je kod svih koji pate od kroničnih problema sa tim segmentom. I ne samo da je obavezno, već je inzistiranje na tome postalo dio folklora u ovoj mojoj profesiji. Tako nije rijetkost kada pacijentu počnem objašnjavati značaj vježbanja, da mi on kaže kako je sve to već čuo i da on vježbe radi. Kako radi, pitam se, kada su mu mišići i dalje slabi, a bolovi i dalje prisutni? A onda se greške u pristupu pokažu u svoj svojoj raznolikosti. No krenimo od početka.
Da bi smo mogli nesmetano hodati, stajati, pa i trčati, iznimno je važno da križa budu jaka i stabilna. Ukoliko to nisu, loš raspored sila i mali pomaci među kralješcima, s vremenom će dovesti do bolova i drugih problema. Za stabilnost tog dijela odgovorno je mnogo više mišića od onih koji čine trbušno-leđni zid. Tu su još svakako mišići stražnjice, mišići bedra, te mišići gornjeg dijela leđa. U tom smislu jačanje samo trbuha i donjeg dijela leđa, sasvim je besmisleno i neće donijeti ništa jako dobroga. Još ako se sve svede na klasične trbušnjake i leđnjake, to može biti dobro samo za fizioterapeute, jer će imati više posla. Naime, klasični leđnjaci u kojima ležite na trbuhu i podižete gornji dio trupa od podloge, davno su izbačeni iz svih ozbiljnijih rehabilitacijskih sustava. Taj položaj tijela nije ugodan niti zdravom čovjeku, a kamo li onome koji već ima bolni sindrom na križima. Upornim ponavljanjem ove vježbe može se dodatno potaknuti ne samo postojeći bolni proces, već i stvoriti novi.
S trbušnjacima stvar nije ništa bolja. Klasični i najpoznatiji koji se rade sa dlanovima na tjemenu i stopalima zaguranim ispod fotelje prava su mala smrt upravo za dio kralježnice koji time namjeravate liječiti.
No, čak i u slučaju da se trbušnjaci i leđnjaci rade pravilno, takvo vježbanje neće donijeti rezultat sve dok se u isto vrijeme ne budu jačali i ostali mišići stabilizatori kralježnice.
