Da su mišići važni u održavanju stabilnosti naše kralježnice, to već jako dobro znamo. No, kako ih jačati, koje mišićne skupine posebno i na koji način, posve je druga priča. Trbušno- leđnim zidom nazivamo mišiće trbuha i donjeg dijela leđa, koji su i najodgovorniji za stabilizaciju lumbalnog dijela kralježnice, odnosno križa. Povećanje njihove snage obavezno je kod svih koji pate od kroničnih problema sa tim segmentom. I ne samo da je obavezno, već je inzistiranje na tome postalo dio folklora u ovoj mojoj profesiji. Tako nije rijetkost kada pacijentu počnem objašnjavati značaj vježbanja, da mi on kaže kako je sve to već čuo i da on vježbe radi. Kako radi, pitam se, kada su mu mišići i dalje slabi, a bolovi i dalje prisutni? A onda se greške u pristupu pokažu u svoj svojoj raznolikosti. No krenimo od početka. Da bi smo mogli nesmetano hodati, stajati, pa i trčati, iznimno je važno da križa budu jaka i stabilna. Ukoliko to nisu, loš raspored sila, i mali pomaci među kralješcima, s vremenom će dovesti do bolova i drugih problema. Za stabilnost tog dijela odgovorno je mnogo više mišića od onih koji čine trbušno- leđni zid. Tu su još svakako mišići stražnjice, mišići bedra, te mišići godnjeg dijela leđa. U tom smislu jačanje samo trbuha i donjeg dijela leđa, sasvim je besmisleno i neće donijeti ništa jako dobroga. Još ako se sve svede na klasične trbušnjake i leđnjake, to može biti dobro samo za fizioterapeute, jer će imati više posla. Naime, klasični leđnjaci u kojima ležite na trbuhu i podižete gornji dio trupa od podloge, davno su izbačeni iz svih ozbiljnijih rehabilitacijskih sustava. Taj položaj tijela nije ugodan niti zdravom čovjeku, a kamo li onome koji već ima bolni sindrom na križima. Upornim ponavljanjem ove vježbe može se dodatno potaknuti ne samo postojeći bolni proces, već i stvoriti novi. S trbušnjacima stvar nije ništa bolja. Klasični i najpoznatiji koji se rade sa dlanovima na tjemenu i stopalima zaguranim ispod fotelje prava su mala smrt upravo za dio kralježnice koji time namjeravate liječiti. Ako je tu uključena i upornost, evo novoga posla za mene. No, čak i u slučaju da se trbušnjaci i leđnjaci rade pravilno, takvo vježbanje neće donijeti rezultat sve dok se u isto vrijeme ne budu jačali i ostali mišići stabilizatori kralježnice. Kako u ovoj kolumni ne mogu fotografijama ili skicama vizualno pojasniti ono o čemu pričam, morati ćemo se zadovoljiti tek objašnjenjima. Pa evo nekoliko: -Leđnjake je najbolje raditi stojeći. Tu tehniku nije moguće opisati pisanim riječima, već ju valja pokazati. NI U KOM SLUČAJU nemojte raditi klasične leđnjake. -Trbušnjake raditi na način koji u struci popularno nazivamo kontrakcijama. To su vrlo mali pokreti, ali sa velikim utjecajem na mišiće. Dakle, umjesto da radite veliki put trupom od poda pa sve do koljena, dovoljno je trup od podloge podići samo za par centimetara, malo se zadržati u tom položaju i vratiti u početni. -Mišići stražnjice i bedra iznimno su važni, a njih se najbolje jača čučnjevima. Nemojte se bojati ove vježbe, jer ako se pravilno radi ona može donijeti samo dobro. Ukoliko se jave bolovi u koljenima, znači da vam je tehnika rada loša i da je treba popraviti. -Gornji dio leđa je vrlo teško jačati u kućnim uvjetima, ali i to se može određenim spletovima vježbi. Uvijek mi je draže kada se vježbanje izvodi na mjestu predviđenom za to (teretana, fitness centar, rehabilitacijski centar), nego u kućnoj režiji, zato što su to mjesta na kojima uvijek možete pitati za savjet i kontrolu. No, ako ipak vježbate doma, valja biti posve siguran da to vježbanje izvodite pravilno i svrsishodno.