Trčanje o kojem je ovdje riječ u osnovi je lagano, nenatjecateljsko trčanje, koje nema za cilj prijeći neku udaljenost u rekordnom roku, već proizvesti određenu reakciju u organizmu, koja će zatim ubrzati procese cijeljenja
Već sam spomen trčanja kod mnogih uzrokuje nelagodu i priziva sliku teškog disanja, bolova u nogama, osjećaja slabosti i dojma kako ne vladaju u potpunosti svojim tijelom i njegovim pokretima. I to je posve točna slika. Ne stoga što trčanje jest neugodno, već stoga što većina nas uopće ne zna trčati, nitko nam to nije pokazao, a mi nismo baš bili nešto jako zainteresirani da to naučimo. Ipak, skup pokreta koje nazivamo trčanjem ima mnogostruk utjecaj na gotovo sve tjelesne funkcije i u nekim slučajevima može ga se upotrijebiti kao metodu liječenja čak i kod osoba koje se nikada ili dugo vremena nisu bavile sportom.
Dakle, ostavimo po strani utjecaj trčanja na srce, krvožilni sustav, bubrege, slezenu, probavu i žlijezde, kako one s unutrašnjim, tako i one s vanjskim lučenjem i pozabavimo se njegovim djelovanjem na zglobne strukture, ligamentni sustav, mišiće i tetive. Kvaliteta rada našeg mišićno-koštano-zglobnog sustava ovisi, između ostalog, i od toga koliko ga i na koji način upotrebljavamo i to do te mjere da danas smatramo da se pojava degenerativnih oboljenja poput artroza može barem odgoditi redovitom tjelovježbom, u ovom slučaju trčanjem. Trčanje o kojem je ovdje riječ u osnovi je lagano, nenatjecateljsko trčanje, koje nema za cilj prijeći neku udaljenost u rekordnom roku, već proizvesti određenu reakciju u organizmu, koja će zatim ubrzati procese cijeljenja. Ima jedna priča od prije nekoliko tjedana, kada je mladi čovjek tridesetih godina zatražio pomoć zbog kroničnih i upornih bolova u predjelu stopala i Ahilovoj tetivi. Njemu se, naime, šest mjeseci prije toga, dogodila djelomična ruptura Ahilove tetive. Ta je ozljeda zatim liječena prvo mirovanjem u longeti, a onda i fizikalnom terapijom, vježbama, kupkama i svim ostalim što je dostupno i uobičajeno. Ipak, čak i nakon toliko dugo vremena, bolovi su još uvijek bili prisutni, kao i zakočenost samog skočnog zgloba. Trebali ste mu vidjeti lice kada sam mu preporučio trčanje. Bio je sasvim siguran da to neće moći izvesti. S druge strane, ja sam bio isto toliko siguran da hoće. I tako, nakon otprilike pola sata pripreme, vježbi istezanja i brzog hodanja, potrčao je prvi put nakon mnogo vremena. Isprva šepajući, a onda sve manje i manje, da bi nakon samo nekoliko stotina metara trčao gotovo normalno.
Prva stvar koja ga je začudila je bilo to što se bolnost smanjivala što je više trčao. Druga je dobra stvar došla slijedeće jutro, kada je po prvi puta ustao bez oštrih bolova koji su bili uobičajena pratnja prvim koracima. U nekoliko slijedećih dana bolovi i zakočenost sasvim su nestali, kako se stopalo vraćalo u svoju punu funkciju. Princip koji je primijenjen kod liječenja ove ozljede jednostavan je i lako razumljiv. Da bi, na primjer, mogli bez problema nositi teret s place koji je težak 5 kg, vi biste trebali moći u uvjetima treninga ili liječenja podići najmanje 10 kg. Od tijela treba povremeno zahtijevati da učini više, a kako bi ono svakodnevno bilo u stanju učiniti manje. Kao i kod automobila kojeg vozite. On je u stanju prevesti i šest osoba iznimno, ali bez problema prevozi jednu ili dvije uvijek. Upravo to je razlog zbog kojeg svi oni koji se bave rekreativnim sportom, neusporedivo lakše podnose kako fizički, tako i psihički stres. Tako će i svi oni koji barem s vremena na vrijeme potrče nekoliko minuta, ići uz i niz riječke uzbrdice i stepenice bez problema i zamaranja. Isto je tako i naš tridesetogodišnji mladić doveo do kraja svoje liječenje, tražeći od svoje tetive i zgloba da učine više, a kako bi svakodnevno mogao činiti manje, ali bez bolova, zakočenja i nelagode.
