Upit:
Aktivno treniram atletiku 32 godine, duge pruge i maraton, u zadnje vrijeme i planinsko trčanje. Nakon jedne brdske utrke osjetio sam bol u koljenu i od tada ne treniram, a to se dogodilo polovinom kolovoza ove godine. 19. 11. sam bio na artroskopiji gdje mi je postavljena dijagnoza. Genu varum arthroticum sin, Arthrosis patellofemoralis sin, Ruptura lig.cruc.ant.genus sin. Obzirom da se još nisam odrekao natjecanja molim Vas da mi odgovorite na koji način se može riješiti ove ozljede i koliko bi mogao trajati oporavak.
Odgovor:
Jedno od čestih pitanja jest utječe li intenzivno trčanje (profesionalno ili rekreativno), na raniju pojavu oštećenja hrskavice u zglobovima, te da li trčanje pogoršava stanje kod početne artroze? Istraživanja koja su tražila odgovore na ta pitanja djelomično su proturječna. Ipak, možemo reći da nema dokaza da intenzivno trčanje pokreće artrozu koljena ili kuka. Isto tako, pojedine studije pokazuju da umjereno trčanje smanjuje simptome kod već započetih artritičnih promjena.
Uopće, u posljednjih se 20-ak godina promijenio pristup ne samo liječenju artroza, već i sanaciji posljedica ove neugodne bolesti. I dok je prijašnja paradigma govorila o potrebi „štednje“ oštećene hrskavice u zglobu, što će reći smanjivanja fizičke aktivnosti, produljenja odmora i uopće smanjivanja fizičkog stresa na oštećeni zglob, neke od posljedica takvog režima pokazale su se gorima od simptoma bolesti same. Naime, smanjivanjem fizičke aktivnosti dolazi do smanjivanja snage, izdržljivosti i fleksibilnosti mišića, a sve to za posljedicu povlači i sporiju cirkulaciju krvi i limfe, te zglobne tekućine, iz koje se zglobna hrskavica hrani i obnavlja. Takvo stanje dovodi do češće pojave bolnosti i otoka zglobova, kao i sekundarne bolnosti vezane uz ligamentarno- tetivni i mišićni sustav. Time je ukupna kvaliteta života pacijenata oboljelih od artroze bitno umanjena. Alternativa tom pristupu svakako je redovita fizička aktivnost sa ciljem povećanja mišićne snage, izdržljivosti i fleksibilnosti, koja u konačnici donosi i cijeli niz sekundarnih koristi kako za sam oštećen zglob, tako i za organizam u cjelini. Američke studije jasno su pokazale kako pacijenti sa artrozom koji su fizički aktivni bitno rjeđe traže liječničku pomoć. Ipak, ostaje pitanje koliko intenzivna fizička aktivnost jest dobra u konkretnom slučaju.
U našoj praksi taj se izračun donosi individualno, a sve u zavisnosti od veličine oštećenja zgloba, stanja organizma, kao i navika samog pacijenta. Cilj je postići maksimalnu moguću fizičku aktivnost uz minimalne negativne posljedice po oštećen zglob. Taj proces uključuje i praćenje pacijenta, te njegovih reakcija na određeno fizičko opterećenje, uz postupno povećanje istog.
photo by Iwan Beijes
