Psi su oduvijek važan dio mog života, kako privatnog tako i profesionalnog, a proteklih je nekoliko godina trčanje postalo dio moje svakodnevice te je najprirodnije bilo da počnem trčati sa psom. Tako je u moj život ušla Panda, kujica pasmine srednji šnaucer.

Kako se približava kraj ljeta, mnogi od nas razmišljaju o bavljenju sportom pa je nekako pravo vrijeme da spomenemo i trčanje. Trčanje je jako popularizirano posljednjih godina, pa kako sve više ljudi trči, tako će nas biti i sve više koji će trčati sa psom.

Trčanje sa psom smatram idealnim oblikom rekreacije za ljubitelje životinja, prirode i kretanja. Tih sat vremena nekoliko puta tjedno pripada samo vama, vi i vaš pas, fokusirani jedno na drugo, u istom ritmu, zajedno, u istim uvjetima, na istom stupnju zadovoljstva. Istovremeno ste ispunili preporučenu mjeru tjednog kretanja, a zadovoljili ste i potrebu psa za povremenom dužom šetnjom. Ovakvom aktivnošću i vaš pas postaje fit iako smatram da je svaki zdrav pas fit po prirodi, osim ako se ne radi o predstavnicima pasmina čije su obilježje ekstremne eksterijerne karakteristike kao što su primjerice jako kratka njuška ili jako kratke noge. Debljina je kod pasa veliki problem zbog načina života njihovih vlasnika, no nikako ne bih preporučila trčanje sa psom koji je pretežak u svrhu mršavljenja. Prije trčanja svakako krenite s dijetom, pa kada pas skine koju kilicu, tek onda na trčanje. U protivnom može doći do ozljeda lokomotornog sustava.

Svi znamo da su neki psi rođeni sprinteri, da su drugi prava endurance elita, nekima je najjača strana spretnost i okretnost, a imamo i plivače, no ovdje govorim o rekreativnom trčanju sa psom. Ne o psu sportašu, atleti, već o prosječnom psu koji trči da bi bio zdrav, sretan, lijep i da bi provodio što više vremena sa vama, A to može gotovo svaki pas.

Još jedna prednost druženja sa psom kada se bavite trčanjem, jest što u one dane odmora kada nema treninga i ne znate što biste sami sa sobom - uvijek možete prošetati psa.

Moja kujica ne trči svaki dan. Kada bi mogla biti slobodna dok ja trčim, trčala bi svaki dan. S obzirom na to da zbog drugih ljudi i pasa (i naravno, zakona) trči na povodniku, za nju to znači da je prisiljena trčati mojim tempom . Većina mojih trčanja njoj je spora, negdje između brzog hoda i kasa, pa ju to malo smeta. No, što duže trčimo, to ona sve više vremena provodi u kasu. Kada vukovi u prirodi prevaljuju velike udaljenosti, kreću se otprilike tom brzinom pa možemo pretpostaviti da je to ugodna brzina kretanja i za psa. Kod većih brzina neki psi odmah prelaze u galop, što ne može trajati dugo. Dakle, pri trčanju koje traje duže vrijeme, kas je poželjan način kretanja, što se psa može naučiti. Tipičan predstavnik psa kasača je njemački ovčar, svima dobro poznata pasmina.