Američki proizvođači piletine i puretine redovito ispiru zaklanu perad klorom prije prodaje. Ta je praksa zabranjena u EU. Za sada.
Pregovori između Europske unije i SAD o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) obavijeni su velom velike tajne. Ne pamtim kada se neki sporazum držao pod takvim embargom kao ovaj. Trgovina i zdravlje često nemaju ista pravila, a upravo to je ono što ovdje najviše plaši. Konspiracija obično znači da nam nastoje nešto sakriti. A to “nešto” nam se možda i neće svidjeti.
Čini mi se da je “zdravstveni” aspekt sporazuma ujedno i najsporniji. Dakle, što možemo očekivati?
Žalosno je što je Europska komisija već pristala na reviziju mnogih europskih mjera vezanih za sigurnost hrane. Drugim riječima, dostignuti europski standardi zaštite potrošača i hrane vjerojatno će se uveliko prilagoditi trenutnim američkim mjerilima.
Najviše zabrinjava činjenica da 70%prerađene hrane u američkim dućanima sadrži GMO sastojke. U Europi je (makar javno) nema ni približno toliko (u Hrvatskoj je uopće ne bi smjelo biti.) Naravno da Monsato jedva čeka slobodan ulaz na europska polja. Kada nam jednom zagade oranice GMO-usjevima, povratka na staro više nema. Naći ćemo se u robovlasničkom i zdravstvenom paklu, iz kojeg nas nikakvi naknadni protesti neće iščupati.
Američki propisi oko primjene pesticida poprilično su blaži nego europski. Američka goveda redovito se tretiraju hormonima rasta, a uvoz takve govedine zabranjen je u EU od 1988. godine. Ali, oduvijek se smatralo da su takve mjere “opterećenje za biznis” (Poznato je da zveket milijardi ruši i one najtvrđe barijere.) Zatim, američki proizvođači piletine i puretine redovito ispiru zaklanu perad klorom prije prodaje. I ta je praksa zabranjena u EU. Za sada.
U EU je zabranjeno korištenje 1200 supstanci u kozmetičkim proizvodima, a u SAD-u tek 12. Predočite si situaciju kada proizvodi s obje strane Atlantika počnu nesmetano cirkulirati. Sve prepreke su srušene i novi zanimljivi okusi osvanu na jelovnicima. Sva dostignuća dijelimo bratski, uključujući i dobro i zlo. Veliki novac će poteći i mnogi će zbog toga likovati (Je li to jedan od načina izlaska iz krize?). Podsjećam, Amerikanci žive kraće od Europljana. Upitajte se zašto.
Hoćeš-nećeš, ekonomski će razlozi dosta toga diktirati. Čak i nekakvo ujednačavanje kriterija “na pola puta” značit će srozavanje europskih daleko strožih pravila, koja su se stvarala godinama. No, ipak se nadam da će svaka država imati određenu slobodu u odlučivanju što je za nju prihvatljivo, a što nije. Iako su političari redovito spremni podržavati zdravu hranu i slične inicijative, u zaleđu se često događaju i bitno drugačiji scenariji. Očekujte pojačana uvjeravanja da je sve sigurno, ispitano i zdravo. Istina je, smeće od hrane ne ubija baš preko noći. Bilo bi preočito.
