Destrukcija šećera je konstantna i neupitna. Prvo izaziva ovisnost, onda deblja, onda kvari zube, a to je samo korak od sistemskih bolesti kao što su dijabetes, rak i splet srčanih problema
Svi se zgražaju nad razornim učincima zagađenja. Dimnjaci ispuštaju prave koktele otrova, emisija ugljičnog dioksida će nas pokopati, možda će nas i metan stajati glave. Da ne spominjem radioaktivni talog iz Černobila i Fukushime, koji još uvijek čuči svuda oko nas. Zabrinutost je, naravno, opravdana. Već je postalo uobičajeno da na računima za vodu i struju iskrsnu svojevrsne ekološke rente, u ovom ili onom obliku. O namjenskom trošenju tih sredstava može se raspravljati, ali toplo se nadam da se ne radi o čistoj otimačini i prelijevanju za druge namjene.
Isto tako, na temelju štetnosti cigareta i alkohola, država puni lijepi dio proračuna (mada su već izračunali da je taj dodatni porez još uvijek premali za opsežna i skupa liječenja pušača i alkoholičara). Ali, proširene porezne škare nikada ne zahvaćaju šećer (bezobrazno je jeftin), makar je njegova štetnost negdje na razini cigareta i alkohola. Volite li marmeladu, u kojoj preko 50% sadržaja čini dodani šećer? Jeste li primijetili da su dječje TV-emisije isprekidane reklamama za pića i druge šećerne pošasti? Čokoladica baš za djecu? Tjedna potrošnja šećera u zapadnim zemljama prelazi kilogram po osobi. Već sam vidio i da neki uzmu zdjelu sa šećerom, grabe ga velikom žlicom i tako više puta dnevno. Pitanje je dana kada će gušterača otkazati.
Destrukcija šećera je konstantna i neupitna. Prvo izaziva ovisnost, onda deblja, onda kvari zube, a to je samo korak od sistemskih bolesti kao što su dijabetes, rak i splet srčanih problema. Kažu da šećer diktira i brojne ispade u ponašanju kod djece. Bez obzira na sve, aparati za slatkiše postali su uobičajeni po školama i bolnicama. Kao da nas netko pravi budalama i zagađuje mjesta koja bi trebala biti svetinja, oličenje zdravlja. Nakon što napolitanke i čokolino završe u želucu (uz kratkotrajni zadah slatke euforije), slijedi zgražanje nad zubnim karijesom, koji cvjeta bez obzira na pranje više puta dnevno. Štetne bakterije u usnoj šupljini su posljedica, a ne uzrok problema. Možete oblagati zube plombama i navlakama, možete „pečatiti“ kutnjake i ispirati usta ljekovitim vodicama… Možete maskirati problem, ali srž problema tako nećete riješiti. Onda i svaki zubarski zahvat predstavlja novo opterećenje na toksičnom planu. Već samo isijavanje amalgamskih plombi u mozak predstavlja kronično trovanje. S reperkusijama, koje se ne mogu predvidjeti. Novi porezi baš i nisu dobri za zdravlje, ali eventualni (utopistički) na šećer bio bi rijetka iznimka.
