Sve mi se češće za pomoć obraćaju upravo oni koji se redovito bave nekim rekreativnim sportom. Onda mi i prigovaraju da s jedne strane preporučujem ljudima sport kao lijek za mnoge bolesti, a s druge strane oni koji se tim istim sportom i bave, vrlo često traže liječničku i/ili fizioterapeutsku pomoć. I svi su ti prigovori na mjestu. Barem statistički. Naime, kao i svi ostali aspekti modernog društva tako i bavljenje sportom ima svoja pravila, čiji je jedini cilj ukloniti, ili barem umanjiti opasnosti koje se kriju u nerazumnoj ili neprimjerenoj sportskoj aktivnosti. Isto je to kao i vožnja automobilom. Ili ćete poštivati propise i znakove na cesti, ili ćete vrlo brzo završiti svoju vožnju, vjerojatno neugodno. U tom smislu valja pripaziti da vježbanje, pa ma kakvo ono bilo, ima svoj redoslijed i da prati neka vrlo jednostavna pravila. No, kao i na cesti i u sportu ima mnogo onih koji misle da pravila za njih ne vrijede. Kako nemam iluziju da ću promijeniti one koji misle da su besmrtni i neuništivi, preporuke koje slijede više su za one koji vole sebe i svoje tijelo, te žele znati kako spriječiti ozljede, a od sporta kojim se bave uzeti ono najbolje. Dakle… Svaki trening ili intenzivnije vježbanje mora imati četiri obavezna dijela i jedan neobavezni. Pa idemo redom: 1. Zagrijavanje. To je sam početak vježbanja. Cilj mu je podići tjelesnu temperaturu sa one prikladne za mirovanje, na onu koja treba za vježbanje. Kvaka je u tome da se cijeli metabolizam ubrzava, a to rezultira povećanom proizvodnjom energije, pa tako i one toplinske. U tu svrhu najbolje je trčanje, vožnja bicikla, preskakivanje vijače ili neka slična aktivnost. 2. Razgibavanje. Kada smo podigli tjelesnu temperaturu i tako pripremili mišiće na rad, sada valja dovesti i zglobove u stanje pune pripravnosti. Treba im pomoći da tekućina u njima procirkulira, a ligamenti koji ih okružuju dobiju podražaj kako bi se još više učvrstili. Najbolje je to učiniti kružnim pokretima ekstremiteta (dakle nogu i ruku), te svime onime što smo svojevremeno nazivali «vježbama oblikovanja». 3. Trening. E sada smo spremni na sve. Je li to tenis, nogomet, košarka, odbojka, karate, dizanje utega, body building, ili nešto treće, sasvim je svejedno. Toplo preporučam da ovaj dio fizičke aktivnosti ne traje duže od sat i pol. Zašto je tomu tako, duga je priča i doticao sam je više puta, a i još ću u budućnosti. 4. Istezanje. Kada smo završili sa omiljenim sportom, valja tijelo prevesti u stanje mirovanja. Dok smo vrlo mladi, tijelo je i vrlo fleksibilno, pa i samo odradi ovaj dio posla. No kako idu godine, sve mu je više pomoći potrebno. Istezanje je vrlo važno ponajprije zbog toga što smanjuje napetost mišića toliko potrebnu za sportsku aktivnost na onu dobru za mirovanje. Naime, svi znamo da nakon vježbanja mišići još neko vrijeme ostaju napeti. Kako su se tjelesna temperatura i krvni tlak već spustili, povećani mišićni tonus prijeći normalnu cirkulaciju krvi prema mišićima, a time i njihov oporavak. Da bi smo to spriječili, valja činiti istezanje nakon svakog vježbanja. Dodatni bonus je i fleksibilnost koja se ovim pristupom poboljšava. 5. Opuštanje. Ovo je neobavezni dio samog treninga i o njemu ne ovisi broj ozljeda i zdravstveno stanje sportaša. No ovisi osjećaj nakon samog vježbanja. Stoga na kraju svega uistinu preporučam vježbe relaksacije. Sve ovo gore napisano zna i dobro poznaje većina rekreativnih sportaša. Ništa novo ovdje nije rečeno. Ako me pitate koliko njih uistinu to i čini, to je tema za sasvim novu priču uz niz anegdota, a o tome nekom drugom zgodom.