- Tri su tipa vibracija koji se danas upotrebljavaju u svrhu treninga i terapije. To su vertikalna, oscilacijska i 3D vibracija
Tri su tipa vibracija koji se danas upotrebljavaju u svrhu treninga i terapije. To su vertikalna, oscilacijska i 3D vibracija.
Vertikalna vibracija znači da podloga putuje isključivo (ili gotovo isključivo) u smjeru gore-dolje. Takav podražaj djeluje direktno na mišiće, jer je tijelo sazdano tako da se lako može protiviti gravitacijskom povlačenju, te je u tom smjeru mišićna snaga i najveća. Povećavanjem gravitacijskog povlačenja dolazi do fiziološkog odgovora organizma, koji pored ostalog uključuje i povećanje mišićne snage i mase. Pri vertikalnoj vibraciji moguće je postaviti tijelo u poziciju u kojoj najveći dio opterećenja preuzimaju upravo mišići, dok su ligamenti, hrskavica i tetive pošteđeni stresa s kojim se teško mogu nositi.
Oscilacijska vibracija u osnovi je postranična naizmjenična vibracija. Kod stajanja na takvoj podlozi također se aktiviraju mišići u nogama i trupu, ali je biomehanika takve kretnje drugačija od vertikalne. Ove podloge izuzetnu ulogu imaju u rehabilitaciji, posebno kada se brzina vibracije može postupno povećavati, te se one sve više integriraju u kompleksne fizioterapijske tretmane mnogih, naročito neuroloških oboljenja. Manje su podesne za treniranje, iako mogu biti dobar dodatak klasičnom proprioceptivnom treningu.
Kod 3D vibracije, gdje podloga vibrira u svim smjerovima, značajan dio vibracija ide u smjeru naprijed-natrag ili postranično, pa mišići, čak niti refleksno, ne mogu dovoljno stabilizirati zglob i tako dolazi do proklizavanja glavice i čašice. Kratkotrajno i umjereno izlaganje ovakvim vibracijama ne nosi značajniju opasnost, naročito pri primjeni malih do srednjih energija, kakve su danas najčešće. Intenzivno treniranje, naročito kod već prisutnih zglobnih patologija valja izvoditi s dužnim oprezom i uz konzultaciju s liječnikom ili fizioterapeutom.
