Zimsko je godišnje doba obično i vrijeme buđenja raznih primirenih i prikrivenih boljetica. Jedan od pokazatelja da nešto u tijelu nije kako treba svakako su trnci ili mravinjanje u “okrajinama” ili jednostavnije rečeno prstima ruku i nogu. Mnogo je uzroka koji mogu proizvesti tu senzaciju, od kojih su neki sasvim benigni, dok drugi mogu biti i vrlo ozbiljni. Ako govorimo o ruci, tada trnjenje u prstima i šaci može biti povezano sa oslabljenom cirkulacijom krvi, te se to stanje treba sa sigurnošću utvrditi putem dodatnih dijagnostičkih pretraga i s obzirom na samu dijagnozu adekvatno i liječiti. No to je rijedak slučaj. Isto su tako rijetka stanja poput moždanog udara koji također može početi sa trncima i trnjenjem. Mnogo je češći problem u živcima (ne nervozi ili živčanosti), te pritisku na njih, bilo na izlazištu iz kralježnice, bilo na njihovom putu kroz ekstremitet. Tako će degenerativne promjene na kralješcima ili diskusima između njih često dovesti do bolova, ali i do trnjenja, bilo samo u šaci i prstima, bilo kroz cijeli ekstremitet. Ako se to nepobitno dokaže, a to se može rengenskom pretragom, magnetskom rezonancijom ili kompjuteriziranom tomografijom (popularnim CT-om), treba pristupiti liječenju, kako fizikalnom terapijom i masažom, tako i kiropraktikom, ako se ona pokaže kao adekvatno riješenje. Dalje, trnce može izazvati i pritisak na živac u tijeku same ruke. U sportu sam često viđao kako duboki hematomi (ugrušci krvi nakon udarca ili pada) izazivaju trnjenje pritišćući jedan od nekoliko glavnih živaca na ruci. Uklještenje živca može se dogoditi i u samom lakatnom zglobu ili zglobu šake. Dok u laktu može postojati i upala mekih tkiva koja unutar tog procesa nabujaju, pa posljedično izazivaju niz smetnji, u šaci se može sužavati tunel kroz koji prolaze tetive, krvne žile i živci, pa to može biti osnovni uzrok većine problema. Isto tako nekoliko od navedenih procesa može se događati istovremeno, pa nije rijetka situacija u kojoj nitko nije siguran što treba liječiti prvo, a što kasnije. U donjem ekstremitetu, dakle nozi, osim svih gore navedenih uzroka, trnjenje mogu izazvati proširene vene, kako one vanjske, tako i unutarnje. Kako smo skloni odgađati posjet liječniku što je to više moguće, a još skloniji ostaviti vremenu, kao univerzalnom iscjelitelju, da izliječi što se izliječiti da, rijetko reagiramo na “prvu loptu” i odmah potražimo uzroke ovih smetnji. Pa iako nisu svaki trnci razlog za uzbunu, stvarno je najbolje odmah pokušati utvrditi njihov uzrok, jer je i liječenje eventualno prisutne bolesti ili kroničnog stanja tada neusporedivo lakše, a često i ne zahtjeva više od nekoliko vježbi, pokoje tablete ili tek male promjene u dnevnom rasporedu. Ostavljajući proces netaknutim, dakle ne obazirući se na prve znake koji pokazuju kako nešto nije sasvim u redu s našim tijelom, gubimo dragocjeno vrijeme, a povećavamo mogućnost da se nađemo u situaciji u kojoj ozbiljno liječenje, praćeno bolovanjem nećemo moći izbjeći. Jedan od zgodnih primjera jesu degenerativne promjene na kralježnici i trnjenje uzrokovano tim procesima. Gotovo svakodnevno dolaze ljudi koji opisuju probleme koji traju godinama sa manjim ili većim intenzitetom, ali poduzimali nisu ništa. Tek kada su simptomi postali do te mjere prisutni da su onemogućili normalan svakodnevni život ili rad potražili su pomoć. Tada je liječenje dugotrajnije, zahtjeva od bolesnika mnogo više upornosti, a spisak promjena u svakodnevnom životu ili profesionalnim aktivnostima biva vrlo dugačak. Stoga je jedan savjet najvažniji, ako se radi o simptomima poput trnjenja ili mravinjanja bilo gdje u tijelu, a posebice u ekstremitetima. ODMAH nastojte otkriti zašto osjećate to što osjećate i ODMAH nastojte liječiti osnovni problem, dakle uzrok. No, ako “malo” pretjerate u alkoholu, pa nakon dobrog tuluma zaspite na boku i nakon nekog se vremena probudite sa posve utrnulom rukom na kojoj ste spavali, nema brige, kako došlo, tako i prošlo.