Poslušni  se umnožavaju da bi ispalo kako ih ima mnogo, a broj buntovnika se redovito umanjuje. Tako se stvara privid da je većina poslušna, a manjina neprilagođena. A kako su ljudi uglavnom konformisti, priklanjanju se većini. U ovom slučaju, lažnoj većini


- 'Ajde, samo neka dođe ta kriza! Ja ću okupiti moje prijatelje, koji će donijeti svoje voće. Onda ćemo zapaliti vatru i cijeli dan peći rakiju. A kad dođe zima,      zatvorit ćemo se u kuću, jesti pečene krumpire, pijuckati rakiju i gledati kako ljudi u gradovima prosvjeduju. 
- Kako lijepa zamisao. A jeste li za pečenje rakije platili trošarinu? 
- Troš-šta?
- Mile, hapsi ovog čovjeka za protudržavno i antieuropsko djelovanje! 

Gledam informativnu emisiju na TV-u. Javljaju da je uvedena trošarina na pečenje rakije. Cijene su sljedeće:  Za pečenje do 20 litara čistog alkohola (otprilike 40 litara rakije) valja platiti sto kuna za kotao, ako je njegova zapremnina od 40 do 100 litara. Za kotao zapremnine veće od sto litara plaća se 200 kuna godišnje. Ako vas inspektori zateknu uz neprijavljeni kotao platit ćete od dvije do deset tisuća kuna.

U nastavku priloga bio je razgovor s jednim čovjekom koji radi rakiju i ima svoj kotao. Mirno objašnjava svim gledateljima televizije:
 - Ja ću platiti. Lijepo platite i na miru ste. To je najbolje.

Čudim se mirnoći sugovornika. Ako je bila tolika galama zbog sira i vrhnja, zbog nameta na rakiju očekivao sam barem revoluciju. Kako sam sumnjao u objektivnost priloga, otišao sam na Internet potražiti što ljudi stvarno misle o uvođenju novog nameta. Nekako nisam vjerovao da taj jedan pitomi, poslušni i krotki građanin predstavlja sve Hrvate koji peku rakiju. Protivno je to iskustvu života u ovoj zemlji.

Vrlo brzo sam pronašao Facebook stranicu:  "SLAVONCI, NE DAJMO SVOJU ŠLJIVOVICU! Peticija za slobodno pečenje rakije!". Trenutno ima 16.885 članova. E to je već nešto.

Prenosim njihov proglas:
"Uništavaju nam sela, diraju nam našu svetinju - našu slavonsku tradiciju! Nemilosrdni birokrati valjda žele da nestanemo iz Slavonije kako bi ju mogli prodati i staviti neki euro sebi u džep. NE MOŽE! Mi smo ponosni ljudi i ne damo svoju zemlju! Pečemo rakiju otkad znamo za sebe, a sad nam birokratski lihvari koji nikad nisu bili istočno od Sesveta uvode trošarine. 100 kn za 'posjedovanje' kotla za rakiju do 100 litara i 200 kn za veće kotlove. I onda prijavljuj carini (carini, da dobro čitate) sve šta ispečeš, i za svaku litru iznad 20 litara alkohola plati još dvadesetak kuna. STOP LIHVARIMA! PETICIJA ZA OČUVANJE SLAVONSKE RAKIJE!"

16 tisuća glasova. A jedan koji je prezentiran čitavoj javnosti: "Ja ću platiti. Lijepo platite i na miru ste."

Vjekovni sukob dviju frakcija. Poslušni  se umnožavaju da bi ispalo kako ih ima mnogo, a broj buntovnika se redovito umanjuje. Tako se stvara privid da je većina poslušna, a manjina neprilagođena. A, kako su ljudi uglavnom konformisti, priklanjanju se većini. U ovom slučaju, lažnoj većini. Evo, na televiziji su rekli… Kako se sve veći broj ljudi priklanja lažnoj većini, tako ta većina sve  više postaje prava većina. Kada su, najzad,  svi na jednoj strani, teško je naknadno prebjeći, jer bi takav prebjeg opet bio u manjini. Nekad lažnoj, ali sada, pravoj manjini. I tako ostaje tu gdje je, s gomilom, ne znajući ni sam kako je, ni zašto, tu dospio. 

Zakonodavac svoju odgovornost poriče nalozima "odozgo": "U Carinskoj upravi ističu da su trošarine uvedene radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s propisima Europske unije". Dakle, ispada da oni nisu ništa krivi. Osim što odluke ne donose sami. 

Sve se to dešava zato što većina Hrvata želi da uđemo u Uniju. A, ako većina želi, nalozi se moraju izvršavati. Većina ljudi je za ulazak. A to automatski znači da većina nije za rakiju.  A većina pobjeđuje. Nije li tako, dragi Vi?