U usporedbi s tradicionalno izgrađenim novim kućama, potreba za grijanjem prostora u pasivnoj kući je i do 75% niža.
Troškovi koji su nastali gradnjom osnovnim materijalima koji osiguravaju energetsku pasivnost objekta i ugradnjom tražene opreme se amortiziraju neugradnjom opreme-uređaja koji više nisu potrebni: dimnjaka, plinskog bojlera, instalacija, termostata, cijevi, posebnih klima uređaja, itd. Ti elementi, koji koštaju značajan novac, se zamjenjuju rekuperatorom zraka, tj. jedinicom za izmjenjivanje topline, i drugim uređajima koji koriste alternativne energije.
Prosječan konačan zaključak je: niskoenergetski objekt košta cca 15-18% više od klasičnog objekta, a energetski pasivan objekt košta cca 25-30% više (govorimo o završenom objektu).
Svatko mora individualno odlučiti da li je u mogućnosti financirati takav objekt ili ne, ali uzevši u obzir siguran rast cijena svih energenata i njihovu interakcijski utjecaj jedan na drugoga, sigurno je vrijedno staviti sve na papir i ozbiljno razmisliti što i kako graditi.
Drugi faktor odluke za tehnologiju pasivne kuće se ne tiče samo našeg novčanika, nego naše budućnosti. S stajališta ekologa, štednja energije ima sve veću važnost. Istraživači iz razvijenih zapadnih zemalja su prvi upalili alarm, ukazujući na činjenicu da je ispuštanje štetnih plinova odlučujuće za pojavu efekta staklenika koji vodi do globalnog zagrijavanja, a što može imati katastrofalne posljedice za čovječanstvo, čak u vrlo skoroj budućnosti.
U usporedbi s klasičnom gradnjom, kod gradnje pasivnih kuća koristi se superizolacija čime se značajno smanjuje gubitak topline kroz zidove, krov i pod. Kako bi se postigao standard pasivne kuće u Švedskoj, debljina izolacije treba biti 335 mm (0.10 W/m2C°), a krova 500 mm (U-vrijednost 0.066 W/m2C°).
Poboljšanjem toplinsko-izolacijskih karakteristika zgrade moguće je postići smanjenje ukupnih gubitaka topline građevine prosječno za 50-80 posto.
Prozori i vanjski zid igraju veliku ulogu u toplinskim gubicima zgrade, jer zajedno čine preko 70 posto ukupnih toplinskih gubitaka kroz ovojnicu zgrade.
Energetska potrošnja namijenjena za grijanje i kondicioniranje zraka predstavlja najznačajniji dio energetske potrošnje u zgradama. Gubici topline kroz prozore i vanjski zid čine prosječno 70 posto ukupnih toplinskih gubitaka u zgradi.
S obzirom na pažljiv dizajn i povećanu konkurentnost u opskrbi posebno dizajniranih građevinskih proizvoda “pasivne kuće”, u Njemačkoj je sada moguće izgraditi zgrade koje imaju istu cijenu kao one koje su građene prema uobičajenim njemačkim građevinskim standardima. U Hrvatskoj je cijena gradnje “pasivne kuće” do 15% veća od cijene kuće građene prema uobičajenim standardima.
Međutim malo tko je svjestan činjenice da su troškovi grijanja prosječne zgrade kroz 40-godišnji period jednaki troškovima izgradnje te zgrade.
U usporedbi s tradicionalno izgrađenim novim kućama, potreba za grijanjem prostora u pasivnoj kući je i do 75% niža. A za razliku od starih zgrada, ušteda je čak do 90%. U pogledu potrošnje goriva, pasivnoj kući je potrebno manje od 1,5 l nafte za grijanje ili 1,5 m3 prirodnog plina po metru kvadratnom u toku jedne godine.
