Trzajna ozljeda vrata (TOV), poznata i kao Whiplash injurie, jedno je od onih stanja koje povezujemo sa modernim načinom života. Najčešće se događa prilikom saobraćanih nesreća, padova, ali i kod skijanja ili prakticiranja borilačkih vještina. Vrat je komplicirana struktura, sastavljena od 7 kralježaka, hrskavičnih diskusa, leđne moždine, živaca, ali i kompleksa tkiva koji cijelom sustavu osiguravaju čvrstoću, prije svega ligamenata i mišića. Problem s vratnom kralježnicom jest prije svega u tome da s jedne strane ona mora biti dovoljno čvrsta kako bi zaštitila izuzetno osjetljive strukture leđne moždine, a s druge strane dovoljno elastična kako bi dozvolila veliku pokretljivost potrebnu u svakodnevici. Upravo taj kompromis čini vratne strukture posebno osjetljivima na vanjske podražaje, naročito na udarce ili nagle promjene brzine kretanja, posebno u automobilima. Tipičan slijed nastanka TOV jestfrontalni sudar automobila, bilo s drugim automobilom, bilo s nepokretnom prepr-ekom. U tom trenutku zbog sila koje su u igri, glava prvo snažno odlazi prema naprijed, da bi u dijelu sekunde iz pozicije maksimalnog pretklona “odletila” u položaj prema natrag, te potom smanjenom brzinom ponovo prema naprijed. Cijeli taj splet iznenadnih, intenzivnih i nekontroliranih kretnji može uzrokovati niz oštećenja mekih tkiva vrata, koji mogu varirarti od blagih, pa sve do izuzetno teških i po život opasnih. Mišići mogu biti istegnuti u većoj ili manjoj mjeri, a moguća je i djelomično puknuće istih. Ligamenti koji okružuju i učvršćuju same kralješke najčašće stradaju, bilo u obliku blažeg istegnuća ili djelomične, pa čak i potpune rupture. Hrskavični diskusi posebno su ugroženi prilikom TUV, tako da nije rijetka hernija diskusa kao njena posljedica. Slijedom svih opisanih ozljeda, simptomi mogu biti kako slijedi: Bolovi i zakočenost u vratu. Glavobolje, bilo ograničene na tjemenu regiju, ili sa širenjem prema naprijed. Bolovi u ramenima i rukama. Trnjenje vrata, dijela glave i/ili jedne ili obije ruke. Bolovi u međulopatičnoj regiji. Zvonjava ili šum u ušima. Važno je znati da se simptomi ne moraju pojaviti neposredno poslije saobraćajne ili kakve druge nesreće. Vrlo je čest slučaj da bolovi zajedno sa cijelim nizom drugih simptoma nastupe tek nakon 24 do 72 sata od ozljede. Pri sumlji na TUV, vrlo je važno učiniti detaljnu dijagnostiku. RTG snimka je prvi korak u tome smjeru, te će pokazati je li možda posrijedi i napuknuće kojeg od kralješaka. Kasnije, u koliko su simptomi izraženi, moguće je učiniti CT ili još bolje MR (magnetsku rezonancu), ne bi li se detaljno vidjela oštećnja mekih tkiva. Od rezultata tog nalaza uvelike će zavisiti i smjer daljnjeg liječenja, jer od samog opsega ozljeda, zavisi i dužina imobilizacije, eventualna potreba za operativnim zahvatom, te procjena brzine oporavka. Važno je, također, što je prije moguće poslije nesreće obraditi pacijenta i učiniti potrebnu dijagnostiku. Pri saobraćajnim nesrećama to je i uobičajeno. No, mnoge TUV ostaju neopažene nakon padova u skijanju, ili višestrukih stresova pri treniranju ili natjecanju u borilačkim vještinama. U skijanju se to događa poradi veće i akutnije ozljede drugog dijela tijela (koljena na primjer), a u borilačkih vještina poradi manjeg opsega, ali višestruko ponavljanih stresova na sam vrat i njegova meka tkiva. Tako neprepoznati, a zatim i neadekvatno liječeni TUV često završi u stanju kroničkih bolova i simptoma koji mogu onemogućiti normalnu svakodnevicu, pa i rekreativno ili profesionalno bavljenje sportom. Stoga je u svih nekontroliranih padova ili udaraca uvijek potrebno posumljati na TUV, te pratiti pacijenta više dana nakon inicijalne nesreće, kada se u pravilu i pojavljuju prvi simptomi. U slijedećem broju: LIJEČENJE TRZAJNE OZLJEDE VRATA