Danas naši ljubimci žive u jednakim uvjetima kao i mi, dakle ispostavljeni su svim štetnim utjecajima okoline modernog, urbanog načina življenja.


Veterinarska onkologija postaje sve važniji dio svakidašnje veterinarske prakse. Općenito možemo reći da su maligna oboljenja kod pasa dosta česta, no postotak oboljelih veoma je ovi­san o geografskom položaju stanovanja, kao i o tome da li pas živi u selu ili u gradu. 

Možemo reći da je po­javnost malignih oboljenja ovisna i o zagađenosti oko­liša. Isto tako je poznato da neke pasmine pasa posebno naginju određenim malignim oboljenjima, a razlike u predispoziciji za pojedina oboljenja nalazimo i uspo­ređujući spolove.

Danas naši ljubimci žive u jednakim uvjetima kao i mi, dakle ispostavljeni su svim štetnim utjecajima oko­line modernog, urbanog na­čina življenja. Psi žive kratko u odnosu na čovjeka pa se kod njih svi biološki procesi odvijaju mnogo brže što je posebno pogodno za znan­stvena istraživanja malignih oboljenja.

Rak mliječne žlijezde spa­da u najčešća maligna obo­ljenja u pasa, a posebno je dobro proučen, i još uvijek ga proučavaju, zbog toga što kuje predstavljaju idealan model za proučavanje iste bolesti kod žena. Tumori mliječne žlijezde u kuja vrlo su česti, no nisu svi zloćudni. No, kuja kod koje se razvije benigni tumor ima tri puta veću mogućnost da oboli od malignoma. Spolni hormoni igraju najveću ulogu kao etiološki faktori ove bolesti. Kuje koje su sterilizirane prije prvog tjeranja predstavljaju samo 5% oboljelih, one sterilizirane nakon pr­vog tjeranja 8%. 

Ukoliko kuju sterilizira­mo u kasnijoj životnoj dobi, dakle nakon drugog tjeranja to više ne igra ulogu u prevenciji malignih bolesti mli­ječne žlijezde. Neke studije navode da sterilizacijom pri­je prvog spolnog ciklusa u potpunosti preveniramo mo­gućnost pojave raka mliječ­ne žlijezde. Smatra se da je oko polovica svih mamarnih tumora u pasa maligno tj. zloćudno. Problem je u to­me što se i benigni (do­bro­ćudni) tumor može promijeniti i postati zloćudan, pa i taj podatak moramo uzeti u obzir kada odlučujemo o eventualnom operativnom zahvatu.

Od ove bolesti oboljevaju kuje od 6 do 12 godina. Najčešće nađemo tumore na petoj, ingvinalnoj mliječnoj žlijezdi gdje nastane 40% svih malignih tumora. Tumori variraju od velikih, dobro ograničenih mobilnih čvorova do brzo rastućih tumora kod kojih se nerjetko na koži otvaraju rane koje ne zacijeljuju.. Između ta dva oblika nalazi se cijela paleta tumora različitih veličina i načina rasta.

Razvrstavanje tumora na maligne i benigne tumore čini se tek na osnovi patohistološke pretrage, zato svakako preporučujemo da se nakon operativnog zahvata odstranjeno tkivo pošalje na ovakvu pretragu. Osnovna razlika između te dvije vrste tumora jest u tome što maligni tumori rastu brzo i najčešće uraštavaju u susjedna tkiva i često su grozdastog ili pločastog oblika, te za razliku od dobroćudnih imaju sposobnost metastaziranja u udaljene organe. Imajte na umu da je rana dijagnostika od presudne važnosti za uspjeh terapije - što je manja promjena, manji je kirurški zahvat, kraća anestezija i brži oporavak bolesnog psa.