Tumorske bolesti jednjaka mogu biti benigne (dobroćudne) i maligne (zloćudne). Benigni tumori su izrazito rijetki, dok su maligni tumori dosta česti. Najčešći je maligni tumor jednjaka. Karcinom jednjaka, nalazi se na 4.-5. mjestu po učestalosti među svim malignim tumorima. Neki smatraju da na karcinom jednjaka otpada 2% svih karcinoma, te da od karcinoma jednjaka godišnje umire na 10.000 muškaraca između 5 i 14, što je značajno (WHO). Veličina benignih tumora je različita, od zrna prosa do veličine jaja. Mogu biti na peteljci ili na široj bazi. Manji ne uzrokuju smetnje, dok srednji i veći smetaju, izazivajući osjećaj stranoga tijela, različito jaku bol predjela jednjaka i poteškoću pri gutanju-disfagiju. Dijagnoza benignih tumora postavlja se Oesophagoscopiom. Za postavljanje precizne dijagnoze i određivanja stupnja dubine lociranosti tumora u stijenku (slojeve) danas se idealnom metodom smatra kombinacija endoscopiae i ultrazvuka, koja se naziva Endosonographia. Ova se metoda u nas malo upotrebljava, jer je opremljenost hrvatske gastroenterologije opremom potrebnom za endosonographiu jednjaka slaba. No u Rijeci se Endosonographia radi od prosinca 1997. godine (longitudinalna), a radijarna mini nedosonographia od početka listopada 2002. godine. Malene benigne tumore, koji daju malo ili ništa tegoba, može se kontrolirati endoskopski (godišnje 1x), a može ih se odstraniti endoscopskim zahvatom i kroz radni kanal endoskopa. Istim načinom odstranjuju se danas i srednji i veći tumori. Najveće se treba odstraniti klasičnim kirurškim zahvatom. Najvažnije je precizno postaviti dijagnozu benignog tumora, a ne previdjeti tumor slična izgleda koji može biti manji, i koji se u ranom stadiju može uspješno operirati pa i izlječiti. Zbog toga današnja raširenost Endoskopije, mora omogućiti da se svakog bolesnika sa nekardijalnom boli u srednjem prsištu i, ili sa smetnjama gutanja odmah u početku obrade tegoba i adekvatno liječi, te da se preventivno djeluje protiv malignih tumora jednjaka.