Kada se kućni tvor preplaši ili uzbudi, doći će do istiskivanja sadržaja analnih vrećica i do širenja vrlo neugodnog mirisa
Miris tvora je ono što je dobrim dijelom zaslužno da oni, unatoč socijaliziranosti i inteligenciji, nisu tako popularni kao psi ili mačke. Neugodan miris posljedica je više različitih izlučevina i to spolnih, kožnih i perianalnih žlijezda. Ukoliko ste osjetljivi na mirise i smeta vam miris kože tvora, možete ga kupati čak jednom do dva puta tjedno , ali blagim šamponom za bebe. Ukoliko se rado kupa, to neće biti problem, a ako imate temperamentniju životinjicu koja će se opirati kupanju, reducirajte to na jedno kupanje mjesečno. Prečesto kupanje isušit će kožu, što će potaknuti kožne žlijezde na još jače izlučivanje. Miris koji nastaje zbog analnih vrećica i spolnih žlijezda moguće je eliminirati samo kirurškim zahvatom. Analne vrećice, odnosno istiskivanje njihovog sadržaja u prirodi ima funkciju označavanja teritorija, a kod nekih vrsta i obrambenu funkciju. Kada se kućni tvor preplaši ili uzbudi, doći će do istiskivanja sadržaja analnih vrećica i do širenja vrlo neugodnog mirisa. No, o tome da li odstraniti analne vrećice ili ne, odlučuje vlasnik. U nekim je zemljama taj zahvat zabranjen i smatra se neetičnim, pa svaki vlasnik treba dobro razmisliti želi li to napraviti ili ne. Do pražnjenja analki doći će samo u iznimnim situacijama, a njihovim odstranjivanjem nećete riješiti neugodan miris u potpunosti, jer su za dio mirisa zaslužne kožne žlijezde.
Sterilizacija ženki je operativni zahvat koji je kod tvorova praktički neophodan. Ženke će se početi tjerati u proljeće, dakle, kada su stare 8 do 12 mjeseci. Sezonsko su poliestrične, a ovulacija je inducirana koitusom kao kod mačaka. Ukoliko se ne pari, ženka tvora ostat će u permanentnom tjeranju, osim ako ne dođe do spontane ovulacije. Kod spontane ovulacije, kao i kod neuspješnog parenja, doći će do lažne trudnoće koja traje 42 dana. Ženka koja se tjera ima intenzivniji miris, dolazi do bilateralnog ispadanja dlake po trbuhu i repu, vulva je povećana i javlja se mukozni iscjedak. Ženku tvora, dakle, treba ili pariti ili sterilizirati. Ukoliko se ne napravi ni jedno, zbog konstantnog tjeranja i velike količine estrogena koji stvaraju jajnici može doći do ozbiljnih poremećaja. Ovakvo stanje nazivamo estrusna hipoplazija koštane srži, a dolazi do smanjenog stvaranja krvnih stanica koje može biti fatalno.
Sterilizaciju je najbolje izvršiti odmah u starosti od četiri mjeseca, dakle, prije prvog tjeranja jer ne postoji opasnost od hipoplazije koštane srži. Ako se ženka već tjera, poželjno je prije zahvata kontrolirati krvnu sliku i za zahvat se odlučujemo samo ukoliko je ona normalna. Ponekad se sterilizacija (kastracija) i odstranjivanje analnih vrećica obavljaju istovremeno. Kao i kod drugih životinja, ovo se obavlja u općoj anesteziji, a svaka opća anestezija nosi određeni stupanj rizika o čemu prethodno izvijestimo vlasnika.
Mužjake je potrebno kastrirati zbog toga što, kada spolno sazriju, dobivaju vrlo intenzivan miris, a osim toga, uriniranjem će markirati svoj teritorij, u ovom slučaju vaš stan.
Tvorovi su iznimno osjetljivi na infekciju virusom štenećaka, pa ih jednom godišnje cijepimo cjepivom za pse, a kao male cijepimo ih u starosti 12 i 15 tjedana. Preporučljivo je cijepiti ih i protiv bjesnoće, no to se radi posebnom vakcinom za tvorove. Ukoliko su držani isključivo u stanu, kao kućni ljubimci, nema opasnosti od bjesnoće. No, cijepljenje protiv štenećaka je neophodno iako tvor nikada ne ide van iz kuće. Vrlo lako možete virus donijeti kući na odjeći i obući, a osim toga riskirate susret s virusom u pet shopovima i veterinarskim ambulantama.
